U kasnu jesen 2021. Hrvatskom je zavladala nestašica svježe malvazije. Prva se, naravno, prodala Kozlovićeva. Još u devetom mjesecu zagrebački distributer Vivat stavio je na svoj web shop zadnjih trinaest kartona Kozlovićeve Malvazije iz 2020. godine, jer je znao da ne može nabaviti više vina, pa je ovo što je ostalo želio prodati pod jednakim uvjetima za sve zainteresirane.
Franko Kozlović nije jedini istarski vinar koji je krajem 2021. ostao bez svježeg vina. Zbog neočekivano uspješne turističke sezone i manje proizvodnje nego prethodnih godina, više je poznatih istarskih vinarija ispraznilo podrume.
Međutim, Franko Kozlović možda je jedini istarski vinar uz Morena Coronicu, koji baš svake godine ostane bez svježe malvazije. Potražnja za Kozlovićevom bazičnom Malvazijom toliko je snažna i postojana da je Frankova supruga Antonela morala razviti komplicirani sustav trgovine opcijama za vino, kako bi pokušala zadovoljiti zahtjeve tržišta.
Pa ipak, usprkos golemom uspjehu, stabilnoj financijskoj situaciji i izgradnji jedne od najljepših vinarija u ovom dijelu Europe, Franko Kozlović ostavlja dojam kao da je stalno umjereno nezadovoljan.
Već pet ili šest godina, bar jednom godišnje satima razgovaramo o tome što bi se sve moglo napraviti s malvazijom, kako unaprijediti procedure u vinogradu, kako poboljšati vina, kako krenuti prema što prirodnijem uzgoju. Kozlović je u tom razdoblju ponudio niz odgovora.
Prvo je prije više od pet godina lansirao Selekciju, konvencionalno napravljeno vino od izabranih grozdova: Selekcija, zamišljena kao pojačana verzija friške malvazije, postigla je ozbiljan međunarodni uspjeh; berba 2017. osvojila je 97 bodova i platinastu medalju na Decanterovim Svjetskim nagradama.
Santa Lucia još se prije šest ili sedam godina počela profilirati prema burgundskoj stilizaciji, pa zadnjih nekoliko berbi spada među najelegantnija hrvatska vina. Santa Lucia Po Mojen prvi je Kozlovićev iskorak u svijet prirodnih vina i jačih bijelih macerata.
Malvazija Po Mojen iz 2015. za nas je najbolje vino koje je Kozlović dosad napravio: ono je duboko, ekspresivno, jako kompleksno i savršeno balansirano, bez ijednog ruba. S nizom različtiih i redovito uspjelih i uspješnih malvazija, Kozlovića se zaista može smatrati glavnim veleposlanikom istarske malvazije.
Kozlovića, uostalom, zabavljaju mogućnosti različitih stilizacija najvažnije istarske sorte. Evo kako je odgovarajući na pitanja za Vinski izvještaj opisao razne karaktere malvazije: “Ona može izgledati kao provokativna tinejdžerica, ali i kao gospođa u najboljim godinama. A svaka cura zaslužuje respekt. Ne mogu reći koji mi je stil malvazije najdraži, naprosto zato što svijet vina dopušta poligamiju.”
Ozbiljno govoreći, Kozlović već dulje vrijeme pokušava izvući najbolje iz značajno drukčije stiliziranih malvazija. Aktualni i novi projekt vrednovanja istarskih vinograda i rada u vinogradima koji podrazumijeva i vrlo dozirano, strogo kontrolirano navodnjavanje osobito sušnih pložaja, u tome bi mogao pomoći.
Kozlović smatra da su suha brdska područja s bijelom zemljom najbolja za malvaziju. S obzirom na sve toplija ljeta i dulje suše, kontrolirano se navodnjavanje u Istri trenutno smatra optimalnim rješenjem.
Kad je pak riječ o teranu, Franko Kozlović, koji će tek za godinu ili dvije pustiti na tržište svoj prvi teran iz edicije Santa Lucia, procjenjuje da je potrebno još desetak godina istraživanja i ozbiljnog rada kako bi teran postao relevantno svjetsko vino.
Kozlović uvijek naglašava da je teran krajnje komplicirana sorta, ne slaže se s tezom da stari vinogradi u slučaju terana uvijek daju bolje grožđe, ali misli da zna kako bi se zapravo s teranom trebalo raditi da bi realizirao svoj puni potencijal.
Proizvodnja vrhunskog terana jedna je od važnijih Kozlovićevih profesionalnih opsesija unatrag zadnjih par godina. Teran Santa Lucia iz 2018. kojeg, dakle, još nema na tržištu jer je premlad, pokazuje što Kozlović kani s teranom: želi zadržati njegov pomalo divlji, autentični karakter, a istodobno ga učinti tehnički perfektnim.
Franko Kozlović neprekidno radi na unapređenju svojih vinograda i poboljšanju svojih vina; Kozlović je u konceptualnom pristupu, kao i u samoj proizvodnji, moderniji od većine mladih istarskih vinara.
Sama činjenica da poslije skoro trideset godina Kozlović ponovo definira promjene na istarskoj vinskoj sceni zaslužuje veliko poštovanje.
Povijest Obitelj Kozlović počela je proizvoditi vino 1904. godine.
Površina vinograda Obrađuju 32 hektara u zapadnoj Istri i kupuju grožđe s još 15 hektara
Godišnja proizvodnja 200 do 250 tisuća boca
Starost loza između 4 i 60 godina (na Santa Luciji). Neki trsovi stari su i do sto godina.
Najdraža vina iz vlastitog podruma
