Kad se otvorila pretkraj prošle godine, Juhica, zagrebačka gostionica dalmatinske ugosititeljske obitelji Popić, činila se prilično zanimljiva. Najavljivao se jelovnik s valjda pedesetak jela, od kojih su mnoga tradicijska, dalmatinska. Govorilo se o kuhanju od domaćih, svježih sastojaka.
Juhicina Facebook stranica dosljedno prati takav imidž restorana, pa na njoj možete pronaći veličanstvene hobotnice ispod peke, lovačke gulaše, pašticade, bifteke, kuhanu govedinu sa šalšom i velike steakove od tune.
I plakati blizu Juhice, postavljeni čak i na parkiralištu preko puta Maksimirske šume, reklamiraju pašticadu i lovački gulaš, dakle neka ozbiljna restoranska jela. Danas, međutim, u Juhici nije bilo ničeg sličnog. Okej, Juhica, smještena na uglu Petrove i Bukovačke, blizu skretanja za Rebro, prvenstveno je zalogajnica pa se većina dnevnih jela proda za ručak, a mi smo došli oko pet popodne.
Međutim, Juhicin fiksni meni nema veze s onim što se može vidjeti na njenim društvenim profilima; on je naprosto beskrajno dosadan i banalan. Juhicin fiksni meni sastoji se od dvanaestak jela, od kojih baš ni jedno nema veze s Dalmacijom. Čak šest jela s fiksnog menija bazira se na piletini, što ukazuje da je smanjenje food costa trenutno jedini Juhicin imperativ.
Kad smo pitali za pašticadu i lovački gulaš, šarmantni nam je konobar rekao da to kuhaju samo vikendom. Za biftek nismo ni trebali pitati, jer su nas odmah uzpozorili da su ostali bez bifteka. Kako restoran uopće može ostati bez bifteka usred tjedna u pet popodne? U krugu od kilometar i pol oko Juhice bar četiri supermarketa i mesnice svakodnevno prodaju svježi biftek. Moramo priznati da nam je izjava “ostali smo bez bifteka” potpuno novo iskustvo.
Hobotnice ispod peke nema ni u tragovima, dok je salate od hobotnice nestalo. Ukratko, ako niste zakleti obožavatelj piletine, često najbezoskunijeg mesa koje se prodaje u restoranima i trgovinama (osim ako nije zaista domaće i prirodno uzgojeno) u srijedu popodne u Juhici de facto niste imali što naručiti osim burgera, telećih kotleta i friganih liganja.
Naručili smo lignje i kotlete. Lignje su bile korektne, premda malo gumene, s možda previše brašna u smjesti za prženje. Kotleti su bili iznenađujuće dobri, čvrsti i mekani, sa snažnim čistim okusom mesa. Teleći kotleti daju nadu da bi Juhica jednom mogla postati konkurentna i zanimljiva zalogajnica.
Sa sadašnjim bezličnim pilećim fiksnim menijem, Juhica značajno zaostaje za sličnim lokalima na potezu od Maksimira do Kvatrića. Juhica drži tri buteljirana vina; Skaramučin Pošip Elegance ugodno nas je iznenadio. Servis je u srijedu bio uvjerljivo najbolji dio ovog restorana, koji je na papiru i na društvenim mrežama neusporedivo privlačniji nego u stvarnosti.
