Iako nije pravi blagdan, Fašnik je u Samoboru tradiconalno najvažniji blagdan; veseliji od Božića i razuzdaniji od Nove godine. Stoga je sasvim logično da Krčma Gabreku 1929. kao najtradicionalniji samoborski restoran dočekuje Fašnik u sasvim posebnom ambijentu. Gabrek se za ovogodišnji Fašnik nije tek zamaskirao, nego doslovno transformirao.
Blagovaonica se pretvorila u tamnozelenu Čarobnu šumu s puno svjećica i još više magičnih gljiva u jarkim i pastelnaim bojama, a konobari i konobarice postali su vilenjaci, dobre vile i vještice.
Nikad, ali baš nikad nigdje u Hrvatskoj nismo vidjeli tako zabavno preuređenu blagovaonicu kao Gabrekovu za ovogodišnji Fašnik. Ljudi su se zaista potrudili i nije čudo da su puni od ranog popodneva, u što smo se osobno uvjerili, pa sve do kasno navečer u što smo se uvjerili prisluškujući razgovore osoblja s gostima koji su pokušavali rezervirati stol za večeras.
Fašnička atmosfera u Gabreku podcrtana je fenomenalnim malim krafnama. Gabrekove krafne su meke, slasne, mirisne, vruće, pune marmelade od marelica i okusom nadmašuju gotovo sve krafne zagrebačkih slastičarni zajedno. Gabrek svoje krafne shvaća ozbiljno a ne kao prigodni komercijalni proizvod koji treba odraditi što jeftinije, uz što veću razliku između ulaznih troškova i izlazne cijene. Kod Gabreka su krafne pitanje profesionalne časti.
Hrana je uobičajeno dobra do jako dobra. Gabrek je jedan od sasvim rijetkih hrvatskih tradicijskih restorana koji nikad nije kompromitirao bazičnu kvalitetu svoje kuhinje; možemo govoriti o potrebi osuvremenjivanja pojedinih receptura i kulinarskih tehnika, ali Gabrek načelno govoreći zaista vrijedi. On je živući spomenik specifičnom stilu građansko-rustikalne kuhinje koja je nastala u Samoboru prije otprilike stotinjak godina, o čemu svjedoči i nekoliko ozbiljnih knjiga.
Danas smo u Gabreku ručali neizbježnu aromatičnu juhu od šumskih gljiva koja se za stolom pojačava prahom crnih trubača i mljevenim bučinim sjemenkama.
Slijedile su uobičajeno sočna patka s mlincima i iznenađujuće precizno pečena pastrva, čije je meso ostalo nježno, blago i sočno, s delikatnim okusom zbog kojeg volimo pastrve, Pastrva je jedna od boljih hrvatskih riba, koju restorani nedovljno valoriziraju.
Pečeni krumpiri s nešto zimskog povrća bili su slasni do zadnjeg griza, dok je matovilac u salati imao lijepe male nježne listiće, za razliku od velikih listova većine vrsta matovilca koje se prodaju na tržnicama. Fašnički ručak u Gabreku, s buteljom Šemberova Crnog pinota iz 2018. koštao nas je oko 400 kuna. Samo fašnički ugođaj vrijedi barem još toliko.
