Nitko se ne smije praviti da ga se agresija na Ukrajinu ne tiče. Svatko tko se pravi da ga se okupacija Ukrajine ne tiče, ili laže samom sebi ili ništa ne razumije, ili svjesno podržava velikoruski fašizam koji vodi obnovi Sovjetskog Saveza. To su naprosto hladne činjenice, što uostalom zna svatko tko se barem djelomično sjeća rata u Hrvatskoj.
Agresija na Ukrajinu, baš kao i agresija na Hrvatsku prije trideset godina, nema drugu stranu. Ona je jednoznačni zločin. No, invazija na Ukrajinu, globalno govoreći, mnogo je opasniji zločin od napada na Hrvatsku jer dovodi čovječanstvo do ruba Trećega svjetskog rata.
Sve moguće konotacije ove vrste zločina šire se u posve raznolikim kontekstima, uključujući gastronomiju, vino i turizam. Kulturna izolacija Rusije možda neće imati izravan utjecaj na njenu ekonomiju, sigurno neće utjecati na Putinov ratni plan. Ali kulturna izolacija Rusije šalje jasnu poruku da je ono što Putinov režim radi u Ukrajini civiliziranom svijetu posve neprihvatljivo.
Stoga je sasvim logično da je Michelin zamrznuo sve projekte u Rusiji i da je Decanter izbacio ruske vinare s ovogodišnjih Svjetskih nagrada. Naravno da većina ruskih chefova i većina ruskih vinara nije i ne može biti kriva za postupke Vladimira Putina.
Ruse se nipošto ne smije demonizirati: dapače, uistinu je ohrabrujuće što se u Rusiji svakodnevno organiziraju antiratni prosvjedi. Međutim, ruska država mora biti kažnjena zbog agresije na Ukrajinu i zbog skoro svakodnevnih prijetnji nuklearnim oružjem.
Jedan od oblika kažnjavanja i pritiska jest potouna izolacija Rusije. Izolacija Rusije nužno obuhvaća sve ruske tvrtke, pa tako i restorane i vinarije u Rusiji (koji u mnogim slučajevima jesu u vlasništvu Putinovih oligarha) kao što obuhvaća i ruski sport.