Što pije gost koji posjećuje Istru? Prije svega malvaziju. Što mora piti gost koji posjećuje Istru a ne pije vino nego voli pivo? Ožujsko i Karlovačko, Coronu, Heineken i Paulaner. Što je sve, naravno, apsurdno. Notorna je činjenica, koju znaju svi ugostitelji i hotelijeri, da gost prvenstveno želi piti lokalna pića i probati bar nešto lokalne hrane.
Ta je teorijska pretpostavka bezbroj puta dokazana i u Istri: pojedini istarski vinari prodaju 25 do 30 posto ukupne proizvodnje u svojim vinarijama. A baš svi istarski restorani drže uže ili šire selekcije lokalnih vina, malvazija, terana, muškata i merlota; istarski restorani i vinski barovi ne nude gostima rizlinge i amarone, što je logično. Strani turisti ali i domaći turisti iz Zagreba ili Splita ili Osijeka, žele piti lokalno vino.
Ako već žele piti lokalno vino, vjerojatno žele probati i lokalno pivo. Poreč je jedina masovno popularna turistička destancija u Istri koja ima svoju craft pivovaru. Riječ je, naravno, o Buri.
Bura nije najbolja craft pivovara u Hrvatskoj u usporedbi s tri svjetski relevantna imena Zmajskom, Varionicom i Novom rundom, ali su njena piva veoma dobra. Milijun puta bolja od bilo kojeg industrijskog piva koje se prodaje u Hrvatskoj (osim Guinessa, Pilsner Urquella i češkog Budweisiera). Poreč, dakle, ima svoje lokalno i dobro craft pivo.
Budući da se pouzdano zna da gosti žele piti lokalno, bilo bi logično da svi porečki kafići koji drže do sebe drže nešto iz Burinog portfolia. Nažalost, stvarnost je sasvim suprotna. Na Trgu Slobode i na početku Decumanusa, glavne ulice u povijesnom Poreču, vidjeli smo samo tende s reklamama za loša industrijska piva.
Pa smo sjeli u Cotton Club, jedan od većih kafića u centru Poreča, i pitali za craftove. Nije bilo ni Bure, ni bilo kojeg drugog craft piva, nego samo Ožujsko, Heineken i Corona. Napravili smo još jedan krug starim dijelovima Poreča i uočili desetke tendi s natpisom Ožujsko, ili Karlovačko. I samo dva lokala gdje se spominje ili vidi Bura.
Zatim smo sjeli u General Lounge, veliki bar na rivi između restorana Spinnaker i Divino. U General Loungeu nema traga ni jednom craft pivu pa ni lokalnom. Ali zato toče tri do pet malvazija na čaše. E sada, zašto je General Loungeu normalno da toči tri do pet malvazija na čaše a ne žele točiti lokalno pivo nego inzistiraju na industrijskom?
Pretpostavljamo da odgovor leži u marketinškim budžetima pivske industrije.mPivska industrija lokalima daje novac da bi držali određeni brend piva.mPivska industrija lokale opskrbljuje tendama, suncobranima, čašama i osigurava najniže moguće cijene za svoja bezlična piva, što ugostiteljima čini život jeftinijim i lakšim.
Pivska industrija često inzistira da niti jedno drugo pivo izvan cjenika pojedine velike pivovare, ne smije ući u lokal s kojim su potpisali ugovor. I zato se zapravo porečka Bura ne prodaje u svakom porečkom kafiću, što bi bilo najprirodnije na svijetu (u Poreču se Bura i druga prava piva, od Sierra Nevade do Chimaya, mogu piti u pojedinim restoranima i vinskim barovima).
Porečkim kafićina, nažalost, vlada uobičajenii teror pivske industrije, što je u Poreču posebno neobično i nezgodno jer Poreč ima vlastitu dobru craft pivovaru.
