Došlo je proljeće a s proljećem smo se vratili u naš kvartovski Budweiser u Heinzelovoj ulici. Tijekom zime Budweiser izbjegavamo zbog prejakih, katkad neugodnih mirisa koji se iz kuhinje šire u blagovaonicu: ulaganje u ventilaciju jedno je od važnijih u restoranskoj industriji. No, sad kad se može sjediti u vrtu, Budweiser je ponovo postao jedna od naših omiljenih lokalnih gostionica.
Danas smo u Budweiseru naručili biftek. Biftek izlazi iz Budweiserova ranga cijena, koji se načelno vrti između sedam i devet eura. Biftek u Budweisieru košta 150 kuna. Ali, Budweiserov biftek definitivno vrijedi taj novac, jer spada među bolje u Zagrebu, i to bolje nego u mnogim puno skupljim i razvikanijim restoranima. Presjek našeg današnjeg bifteka pokazuje zašto je to tako.
Biftek je izvana tamnosmeđ, pun onih divnih aroma Maillardove reakcije, a iznutra ružičasto crven, i to na početku, jer ovaj presjek prikazuje prvi deblji rez bifteka blizu površine gdje je meso najzagrijanije.
U sredini meso je bilo čisto, uzorno crveno, ali bez ijedne kapi crvenih sokova, što znači da se Budweiserov biftek propisno odmorio, prije posluživanja na vrućem tanjuru. Budweiserovu se bifteku može prigovoriti neugledna smeđa boja između površine i sredine. Ta se boja može izbjeći čestim okretanjem bifteka, i dovršavanjem u pećnici ili krušnoj peći, kako bi se tempeatura posve ravnomjerno rasporedila.
No, Budwesier nije fine dining i ne može se upuštati u tako sofisticirane procedure pripreme steakova. Goveđi file koji smo danas dobili zaslužuje vrlo visoku ocjenu i nadmašuje očekivanu razinu kuhanja u zalogajnicama, roštiljarnama i sličnim gostionicama.
