Dosje ‘Talijanski espresso između kulture, rituala, društvenosti i književnosti u amblematskim zajednicama od Venecije do Napulja’ vrlo je dobro ocijenjen među kandidaturama za UNESCO-ovu zaštitu nematerijalne kulturne baštine. No UNESCO je odbio talijanski prijedlog.
Kulture ispijanja espressa nema na novom popisu za 2023. Italija je u kandidaturi navela da je espresso “puno više od kave i jednostavnog napitka.” Mislili su da imaju šanse za zaštitu jer je UNESCO po sličnom principu 2017. zaštitio umjetnost i kulturu napuljske pizze. “Espresso je autentični talijanski ritual i izraz našeg društvenog života koji nas izdvaja u svijetu,” izjavio je prilikom kandidature zamjenik talijanskog ministra poljoprivrede Gianb Marco Centinaio.
Espresso je, prema službenoj verziji, izmišljen u Torinu krajem 19. stoljeća. Već je desetljećima jedan od najvažnijih talijanskih društvenih rituala. Talijani imaju specifične običaje, ne sjede dugo za kavom, obično eksiraju espresso s nogu, ali on je uvijek povod za okupljanje, rasprave i druženje u lokalnim zajednicama.
Prema Talijanskom institutu za espresso osnovanom 1998. s ciljem očuvanja i promoviranja originalne kulture espressa, tržište espressa danas vrijedi više od četiri milijarde eura godišnje, a više od 90 posto Talijana pije barem jednu šalicu dnevno, gotovo nikad iz papirnatih čaša.
Strogi propisi instituta za savršen espresso uključuju korištenje certificirane mješavine kave, certificirane opreme i licencirane bariste. Crema, svjetla pjenica koja se formira na površini espressa, “mora biti ujednačena i postojana najmanje 120 sekundi od trenutka kad je kava točena bez miješanja”. Boja espressa mora biti “lješnjak-smeđa do tamnosmeđa sa žućkastim odsjajima”. Ne zna se hoće li talijanska vlada pokušati ponovo kandidirati espresso u UNESCO-u, ali sigurno je da je espresso poseban i vrijedan način pripreme kave i rijedak slučaj jedne posve lokalne kulture koja se tako efikasno proširila u masovnoj globaliziranoj industriji kakva je industrija kave.
