Maison Souquet sasvim je posebna vrsta five star hotela. Što se vidi već pred vratima. Umjesto neonskog natpisa ili barem velikog tingla, kuća u Rue de Bruxelles 10 gdje se nalazi Souquet, označena je samo s dvije crvene svjetiljke. Maison Souquet je, naime, u 19. i početkom 20. stoljeća u vrijeme najslavnijih dana obližnjeg Moulin Rougea, bio maison de plaisir. Dakle, bordel.
Ali, bordel zatvorenog tipa, u koji su pristup imali samo vrlo bogati gosti, a žene koje su ondje radile nije se smjelo nazivati prostitutkama nego kurtizanama. Kurtizane su u onodobnom Parizu imale utjecajan, gotovo emancipiran društveni pokožaj: o jednoj od najpoznatijij kurtizana, španjolskoj plesačici La Belle Otero, snimljeno je više filmova i napisano bezbroj novinskih tekstova i nekoliko knjiga.
Stanovita gospođa Souquet vodila je od 1905. do 1907. bordel u Rue de Bruxelles, pa je i mali luksuzni hotel dobio ime Maison Souquet. Zanimljivo je da se odmah kraj ulaza u hotel nalazi crkva, a preko puta hotela i crkve striptiz bar s velikom reklamom za lap dance, dosljedno sačuvan miks grijeha i građanskog morala tipičan za Pariz otprije 150 godina.
Maison Souquet otvoren je 2015. godine. Danas se smatra jednim od najprivlačnijih pariških hotela. Dapače, uvijek strogi londonski Telegraph minijaturni zimski vrt Maison Souqueta, s vazom punom crvenih ruža, proglasio najromantičnijom terasom u Parizu. Telegraph je inače Maison Souquetu dao ukupnu ocjenu 9/10, naglasivši da nipošto nije riječ o obiteljskom hotelu.
Maison Souquet uredio je čuveni francuski dizajner Jacques Garcia, koji potpisuje niz kultnih hotela uključujući pariški Les Costes, La Mamouniu u Marakešu i njujorški NoMad. Garcia je vjerno rekonstruirao izgled kuće užitka iz vremena između Napoleona III. i belle epoque. Ono što nije sačuvano u zgradi, nabavili su iz drugih pariških bordela iz istog razdoblja kako bi dobili originalne detalje i teksture.
Hotel je pun autentičnog, antiknog namještaja iz doba kad je bordel bi ona vrhuncu slave, originalnih slika i erotskih skulptura. Javnim prostorima dominiraju grimizni baršun, zidovi u sobama ukrašeni su svilom i pozlatama, kupaonice starinskim tapetama s fleur-de-lis ornamentima, stolice i taburei u salonu prekriveni su podatnim zagasito crvenim plišom, sofe i ležaljke u zimskom vrtu zatrpane su mekim svilenim jastucima, lampe zasjenjene resicama. Stubišta su mračna, sa sasvim diskretnim lampama a ispred recepcije, mali drveni pulta, lijepog komada s kraja 19. stoljeća, stoje dva stara, originalna velika Louis Vuitton kofera.
Salon je, razumljivo, prepun knjiga, kutija s pločicama za domino i garniturama za šah, dio knjiga posvećen je kurtizanama. Nema video igara, tableta ni televizora (televizori se ipak nalaze u sobama), noću cijeli hotel osvjetljavaju samo svijeće. U podrumu je smješten desetmetarski bazen sa saunom: bazen se uz najavu može rezervirati, što znači da možete na sat ili dva uživati u privatnom bazenu.
Maison Souquet ima samo dvadeset soba, nazvanih po damama koje su ondje radile. Mi smo spavali u sobi Carmen, s pogledom na ulicu. Sobe su male ali uistinu prelijepe, s modernom udobnom kupaonicom, izvrsnim tušem, debelim, mekanim ručnicima i Hermesovom kozmetikom. Kreveti su krajnje udobni, jastuci oblačasti, crveni tepih mek.
U minibaru se hladi šampanjac Barons de Rothschild u društvu nekoliko dobrih jakih pića i jednog lošeg piva. Meni za room service sadrži, među ostalim, više vrsta ikre i kavijara, foie gras, artičoke, carpaccio, file bijele tune i marinirane srdele. Bar, podijeljen na dvije prostorije, možda je najprivlačniji dio ovog nevjerojatno senzualnog hotela.
Ugođaj tamnog, toplog i mirisnog prostora ne dopušta vam da odete u sobu prije ponoći, premda ste mislili kako ste toliko umorni da morate ići spavati poslije jednog brzog pića. U baru koji je svake večeri bio pun, lista koktela podijeljena je na četiri dijela: dekadentne signature koktele Les Belles Horizontales, opake visokoalkoholne kreacije Les Courtisanes, svježije sezonske koktele Les Cocottes i Créations Gourmandes, koktele-deserte Tarte Framboise, Fôret Noire i slične.
Krajem 19. stoljeća kad su kurtizane pokretale društveni život Pariza, izrazi cocottes i les belles horizontales koristili su se za viši rang prostitutki, žene čiji je društveni status osicilirao između prostitucije i stalnih ljubavnih veza s bogatim i utjecajnim parižanima. Kurtizane su bile zasebna kategorija, na vrhu prehrambenog lanca. Dva koktela Les Emblematiques, posvećena su La Belle Otero i Liane de Pougy ženama koje su diktirale standarde u ovom raskošnom polusvijetu.
Vinska lista nije loša, osoblje je graciozno i ljubazno, a cijene vrlo prihvatljive za kriterije pariških five star hotela: u dvije noći provedene u baru uspjeli smo potrošiti oko 180 eura, za što smo dobili pet ili šest ozbiljnih koktela i četiri ili pet čaša vina.
Maison Souquet senzacionalan je primjer tematskog hotela, žanra koji u hrvatskoj hotelijerskoj industriji još ne postoji. Maison Souquet je, također , osim Ritza i možda Meuricea, daleko najbolji pariški hotel u kojem smo dosad boravili, uz ogradu da nismo spavali u obnovljenom Crillonu, u Bristolu i u Cheval Blancu.
Maison Souquet je po mnogočemu bolji od neusporedivo skupljih palača poput Plaze Athenée i Georgesa V, dok se industrijski five star hoteli kao što su razni Sofiteli ili Park Hyatt uopće ne mogu uspoređivati s jedinstvenim dojmom koji ostavlja Maison Souquet. Soba Carmen košta 419 eura za noć.
Rue de Bruxelles 10, Pigalle, Pariz
UREĐENJE I UGOĐAJ 10/10 UDOBNOST 9/10 SERVIS 9/10 PIĆE I HRANA 8/10 UKUPNO ISKUSTVO 10/10
