Khala je poznati zagrebački gastrotainment restoran i klub kojem već cijelu vječnost ide dobro. Khalini vlasnici dosta su strastveni oko ribe i paze na kvalitetu ulaznih sastojaka.
Stoga nas je još više začudilo kad je jedna naša stalna suradnica sinoć u Khali naručila nigiri s otorom, a dobila nigiri s crvenom, nemasnom i ne baš mekanom tunom.
O svom sinoćnjem iskustvu u Khali kolegica, koja ima dosta iskustva sa sushijem, napisala nam je doslovno sljedeće: “Taj otoro ne samo da nije imao veze s masnom tunom. Bila je to jedna od najgorih tuna koje sam jela.”
Otoro je, podsjetimo, masni dio plave tune, koji se reže uz tunine potrbušine. Na Khalinom meniju uredno piša da je otoro masna tuna.
Otoro se mora topiti u ustima. Najpouzdanije mjesto za otoro u Zagrebu jest naravno Tekka, ali i drugi lokali znaju držati dobru masnu tunu.
Ako je kuhinja u jednom trenutku ostala bez otora, konobar to mora reći gostu. Pod nazivom otoro ne smije se poslužiti niti jedan drugi rez tune.
Ali, osoblje u Khali procijenilo je valjda da je naša suradnica premlada da bi znala razlikovati masnu tunu od nemasne tune pa su joj kad je naručila otoro, donijeli nigiri s pothlađenom crvenom tunom, koja se nije dala jesti.
Ovdje se radi o tipičnom primjeru neodgovornog odnosa prema gostima, osobito onima koje konobaru i kuhari ne prepoznaju. Ishlapjeli šampanjac bez mjehurića u jednom popularnom restoranu u centru Zagreba još je jedan karakterističan slučaj neodgovornosti i neprofesionalnog odnosa prema gostima.
Da ne govorimo o pomalo ekstremnom slučaju koji se dogodio jednom našem suradniku u velikom nacionalnom restoranu u Zagrebu: čovjek je unaprijed rezervirao mliječnu janjetinu, da bi mu u restoranu rekli kako su svu janjetinu ipak prodali jer su im došli neki važni gosti. Tako, nažalost, katkad izgleda stvarni restoranski život, kad osoblje i vlasnici ne prepoznaju goste.
