Viktor Dvanajščak, 27-godišnji enolog, glavni vinogradar i glavni dizajner međimurske vinarije Dvanajščak-Kozol, sliči zapravo na Lava Trockog. Premda mladi Trocki nije nosio bradu, fizička je sličnost prilično očigledna. I ne samo fizička; Viktor Dvanajščak ostavlja dojam široko obrazovanog, znatiželjnog čovjeka kojeg sve zanima i koji argumentirano zastupa pojedine prilično čvrste vrijednosne sudove.
Zanimljivo je da je mladi gospodin Dvanajščak, koji je išao u gimnaziju s velikim chefom Matijom Bogdanom prije nego što je diplomirao na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, dvije godine studirao medicinu.
Širina, obrazovanje, jaka uvjerenja i znatiželja bitni su preduvjeti za uspjeh u svakom poslu, pa tako i u vinarstvu, jer omogućuju prepoznavanje širih konteksta. Dvanajščak je, primjerice, uvjeren da je ekologija neizbježna budućnost globalne poljoprivredne proizvodnje, a vina Dvanajščak-Kozol iduće bi godine trebala dobiti ekološku markicu.
Prošle srijede u obiteljskoj kući Dvanajščaka u mjestu Dragoslavec, uz jako fin ručak kojeg je skuhao Viktor Dvanajščak (mama je ispekla gibanicu) probali smo sedamnaest vina ove sve uspješnije međimurske vinarije. Radilo se o kratkim vertikalama njihovih najvažnijih sorti, školski strukturiranom klasičnom pjenušcu Pozoj i o jednom muškatu.
U vertikali pušipela sva su vina bila jako dobra, a raskošni suhi Pušipel iz 2019. u koji je dodano prosušeno grožđe, pokazao je stilsku raznolikost najvažnije međimurske sorte.
U vertikali sauvignon blanca impresionirao je Sauvignon Natura iz 2016. koji je i sada prepun svježine i jabučne kiseline ali i zrelosti, s vrlo dugim, bogatim završetkom. Natura iz 2016. još jednom demonstrira da sauvignon ne mora biti mlado vino i da vrhunski sauvignoni mogu rasti s godinama.
Viktor Dvanajščak drži, sasvim opravdano, da je bijeli pinot zanemarena sorta. U međimurskom i u štajerskom vinogorju koja Dvanajščak promatra kao cjelinu, bijeli pinot može, međutim, davati fenomenalne rezultate: My Favourite iz 2002. godine, pokojnog Jože Kupljena jedno je od najfascinantnijih štajerskih vina koja smo probali. Vinarija Dvanajščak-Kozol na dobrom je putu da reafirmira bijeli pinot.
Jedan njihov pinot već je dobio broncu na Decanterovim Svjetskim nagradama, a single vineyard Mohokos s najvišeg položaja u Međimurju (oko 340 metara) monumentalno je i kompleksno vino koje bi, kad jednom dođe na tržište, trebalo postati bestseler u gastronomskim restoranima. Među crnim pinotima ističe se Amaranth iz 2017. koji ujedinjuje naglašenu voćnost s ozbiljnim vinskim karakterom.
Vinarija Dvanajščak-Kozol tridesetak se godina bavi komercijalnom proizvodnjom vina. Otkako su sredinom prošlog desetljeća glavne uloge u obiteljskom biznisu počeli preuzimati Viktor i njegova sestra Tea, brza i sposobna menadžerica, Dvanajščak-Kozol iz godine u godinu podjednako raste kvalitativno i tržišno.
Govorimo li o kvaliteti i karakteru njihovih vina, važno je naglasiti da su fermentacije spontane, da su vrijednosti pH uzorno niske (kiseline su, naravno visoke) i da vina, ona najuzbudljivija, katkad pokazuju manje poznate osobine poznatih sorti.
Kad je pak riječ o tržištu, vina s prepoznatljivim logom DK mogu se pronaći na kartama sve više zagrebačkih restorana, ali primjerice i na vinskoj listu čuvenog Benaresa, jednog od najuglednijih londonskih indijskih restorana.
Dvanajščak-Kozol spada među nekoliko vinarija najzaslužnijih za početak međimurskog vinskog preporoda, procesa koji upravo hvata zamah i koji će značajno obogatiti hrvatsku vinsku industriju. A sam Viktor Dvanajščak ima sve pretpostavke da postane nova zvijezda hrvatske enologije.
