Jučer popodne u zagrebačkom smo Pekingu u Ilici naručili nešto hrane za van. Peking je jedan od starijih zagrebačkih restorana, koji ima oko pedesetak mjesta. Peking, osim što poslužuje goste u restoranu, izdaje hranu za van ljudima koji je naruče u samom restoranu, pa čekaju za nekim od slobodnih stolova, kao i onima koji hranu naručuju telefonski pa je Peking sam dostavlja. Tu su još i dostavne službe. U Pekingovu servisu u jednoj smjeni nikad nije radilo manje od dvoje ljudi. Jučer je, međutim, sa sve te četiri vrste narudžbi žonglirao brzi i ljubazni gospodin Jurica.
Konobar Jurica gotovo je istodobno primao i distribuirao telefonske narudžbe za van, pa našu narudžbu, pa je dogovarao ručak s jednom obitelji s Bliskog istoka koja je s dvoje male djece jela u Pekingu (s njima je Jurica komunicirao na njemačkom) te je još čistio tanjure za gostima koji su upravo otišli i raznosio jela gostima koji su tek počinjali s objedon. Jurica, instantni heroj konobarske klase, također je naplaćivao sve račune. Gospodin Jurica u dvadesetak je minuta, koliko smo proveli u Pekingu čekajući naš takeaway, odradio posao za dva do tri konobara.
Jučerašnji primjer iz Pekinga zapravo pokazuje da se uslijed nedostatka radne snage, ali i zbog smanjenja troškova, (Peking je smiješno jeftin, čini se da godinama nisu mijenjali cijene) broj konobarskih radnih mjesta naglo smanjuje. Jučer smo naišli na još drastičniji primjer.
Prošlog je tjedna u ulici Crvenog križa, s pogledom na Branimirovu, otvoren drugi zagrebački Saralee’s Thai Street Food. Za razliku od kioska u Vlaškoj, ovdje se radi o pravom restoranskom prostoru, s blagovaonicom i terasom. Ali, bez prave posluge, jer na vratima piše self service, dakle, samoposlužni restoran.
Konobari su počeli gubiti mjesto i u fine diningu. U Navu chef Šakota sam donosi i prezentira sve tanjure. U Marini i Pergoli supružnici chefice i chefa uglavnom sami vode salu: valja očekivati da će u sezoni imati neku pomoć, ali njihovi se poslovni modeli temelje na minimalnom broju konobara.
Konobarski je posao jedan od najplemenitijih ne samo u restoranskoj industriji nego uopće, jer konobari mogu učiniti goste sretnima i zadovoljnima. Utoliko polagani nestanak konobara iz nekih restorana različitih žanrova zapravo nije dobra vijest za restoransku scenu.
