Kad je pokrenut prije desetak godina, Pink Day, festival posvećen roseima, bio je šarmantna kratka smotra koja je najavljivala ljeto, sezonu ružičastih vina. U ono su vrijeme hrvatski rosei bili uglavnom slatkasti i nisu se baš dobro prodavali, pa je Pink Day bio de facto jedina manifestacija koja je afirmirala taj svojedobno podcijenjeni žanr.
U međuvremenu se svijet pink vina drastično promijenio. Rosei su postali suhi, sve ih je više na vinskim kartama, a sve je manje hrvatskih vinarija koje ne proizvode rose. Rose je postao relevantan, komercijalno sve važniji segment hrvatske vinske proizvodnje, ali i distribucije stranih vina u Hrvatskoj. Stoga se i Pink Day mora mijenjati.
Za početak, dobro je što se Pink Day preselio u Laubu, najprikladniji zagrebački prostor za vinske izložbe. Dobro je što je ove godine trajao dva dana (21. i 22. svibnja) i što su se održale posebne radionice. U idućim bi godinama Pink Day morao organizirati veliko, sveobuhvatno ocjenjivanje rosea s profesionalnim sucima.
Nadalje, Pink Day mora se okrenuti roseima u gastronomiji. Suhi rosei gastronomski su versatilna, široko upotrebljiva vina. Pink Dayu treba show cooking, sudjelovanje proizvođača hrane ali i paneli o roseima u gastronomiji i ulozi rosea na restoranskim vinskim kartama. Jučer su se, primjerice, na izlagačkim štandovima nudile čokolade i bomboni, što je duboko pogrešno jer uz suhi rose ne želite vidjeti čokolade i bombone.
Scena rosea raste iz godine u godinu. Nadamo se da će Pink Day pratiti taj rast i da će se pretvoriti u jednu od središnjih hrvatskih B2B vinskih manifestacija.
