Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski u govoru na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu u Švicarskoj, zatražio je da se oslobode koridori koji će omogućiti siguran izvoz žitarica iz Ukrajine. Zelenski je tražio da se Rusiji uvedu maksimalne sankcije, uz potpuni naftni embargo, da se sve ruske banke isključe iz globalnih sustava i da se zabrani trgovanje s Rusijom. Objasnio je da je potrebno deblokirati morske luke svim dostupnim diplomatskim kanalima jer se Ukrajinci ne mogu sami boriti protiv Rusije.
Ne oslobode li se koridori za izvoz pšenice i žitarica, nedostatak ovih sirovina imat će reperkusije na globalnoj razini i pogoršati prehrambenu i energetsku krizu. Ukrajina je bila peti najveći svjetski izvoznik žitarica, iza Rusije, Kanade, SAD-a i Francuske. Proizvodnja se nakon invazije više nego prepolovila, a zbog ratnog stanja ni ono što proizvedu više ne mogu izvesti.
U svijetu se ukupno proizvede oko 2.2 milijarde tona žitarica godišnje, puno više nego što je potrebno za zadovoljavanje kalorijskih potreba stanovnika Zemlje. Te 2,2 milijarde tona žitarica bilo bi više od 7 trilijuna kalorija kad bi sve žitarice otišle u ljudsku prehranu. Za preživljavanje svih ljudi dovoljno je 20 posto od toga. Ukrajina je nosila 9 posto svjetske proizvodnje žitarica, a Rusija 17 posto svjetskog izvoza žitarica.
Međutim, golemi dio tih žitarica, uključujući više od polovice žitarica koje je proizvodila Ukrajina, nikada nisu bile namijenjene za izravnu ljudsku prehranu. Većina uzgojenih žitarica namijenjena je farmama za uzgoj stoke, proizvodnju alkohola, gorivo i druge potrebe. Većina uzgojenih žitarica uopće ne završava na međunarodnim tržištima, već se sadi, bere i konzumira u istoj zemlji.
Kad se raspravlja o smanjenoj proizvodnji žitarica u Ukrajini, treba uzeti u obzir kad su one trebale biti požete i za koju namjenu. Ukrajina je očekivala dvije velike žetve: žetvu pšenice početkom srpnja i još veću žetvu kukuruza u listopadu. Jesenski kukuruz uglavnom je bio namijenjen za prehranu životinja preko zime, što znači da nije trebao utjecati na dostupnost hrane u supermarketima do 2023. godine i država je teoretski imala vremena za prilagodbu, primjerice izmještanje proizvodnje u manje ugrožene dijelove zemlje (jesenski kukuruz sadi se u svibnju). S obzirom na razmjere ruske agresije na Ukrajinu, to je sada uglavnom nemoguće.
Pšenica je problematičnija, jer srpanjska žetva dolazi od sadnje u ožujku i veljači. Izvoz pšenice iz Ukrajine bio je prvenstveno namijenjen sjevernoj Africi i južnoj Aziji, a Indonezija, Egipat, Pakistan, Bangladeš i Maroko ovog su ljeta očekivali više od milijun tona ukrajinske pšenice.
Gotovo ništa od te pšenice nikada nije bilo namijenjeno izvozu u Europu ili SAD, iako su se njezini predviđeni nedostaci na drugim kontinentima već počeli uočavati na cijenama pšenice. Na međunarodnom tržištu žitarica gotovo svaki lokalni problem postaje globalni. Ljudi u Francuskoj ili Italiji nikada nisu očekivali da će im biti isporučena ukrajinska pšenica, ali sada se natječu s Egipćanima i Marokancima koji traže nove izvore žitarica.
Proizvodnja pšenice u Indiji dramatično se povećala tijekom posljednjih nekoliko godina, uz povoljne klimatske uvjete i bolje poljoprivredne prakse, što znači da Indija u ovogodišnjoj žetvi očekuje 107 miliuna tona (prije pet godina imala je 88 milijuna tona).
Naravno, većina te proizvodnje namijenjena je domaćoj potrošnji a ne izvozu, jer Indija mora nahraniti 1.3 milijarde stanovnika. Samo 10 milijuna tona pšenice iz indijske žetve bit će dostupno za prehranu ljudi u drugim zemljama, malo manje od 16,7 milijuna tona koliko se ovoga ljeta očekivalo od Ukrajine. Globalni sustav prehrane trenutno puno više ugrožavaju ruska blokada ukrajinskih crnomorskih luka i pad ruskog izvoza pšenice. Ruska pšenica nije pod sankcijama, ali mnoge se zemlje okreću alternativama i traže druge dobavljače. Što znači da je Zelenski možda malo predramatičan, ali potpuno u pravu kad traži koridore i deblokadu luka. Svaka mogućnost smanjenja blokade kretanja hrane iz Ukrajine i sadnje novih usjeva trebala bi se iskoristiti, najviše zbog same Ukrajine ali i zbog posrednog učinka ove megakrize na globalni prehrambeni sustav.
