Terasa restorana Ivančić, na adresi Plešivica 45, ima apsolutno nevjerojatan pogled: sjedite na oko 400 metara nadmorske visine, a ispod vas se pružaju velike zelene panorame koje bliješte na popodnevnom svibanjskom suncu. Zahvaljujući laganom, svježem vjetru, nije vam vruće, premda na ekranu mobitela piše 32 stupnja.
Restoran Ivančić, otvoren još 1999. godine, fenomenalno je mjesto za bijeg iz grada poslije posla, ili za vikendaški ručak. Hrana, također, može biti prilično dobra.
Jučer smo kod Ivančića probali prve ovogodišnje vrganje, kupljene od neke gospođe u obližnjem selu. Vrganji su, naravno, bilo izvrsni, mirisni i mesnati (usput govoreći, od jučer i Carpaccio drži vrganje). Šunka i kobasice kućne proizvodnje također zaslužuju preporuku, kao i neodoljivi svježi kravlji sir.
Šestakovi mlađi, polutvrdi sirevi potvrdili su visoki renome ove plešivičke manufakture, dok je štrudl od trešanja s drveća koje raste ispod terase bio senzacionalan. Glavna jela, nažalost, zaostaju za vrganjima, predjelima i desertima: teletina punjena šunkom i sirom jest bila mekana, ali je servirana u nekom starinskom, preteškom umaku koji nije osobito dobro izgledao. To jelo kao da nas je vratilo u osamdesete godine prošlog stoljeća.
Ali je zato Ivančićev izbor lokalnih vina prvorazredan. Probali smo niz plešivičkih vina raznih stilova, uključujući sjajan Tomčev Blanc de Noirs i bogati, zreli sivi pinot i sauvignon Erdoro.
