Na terasi Šestinskog lagvića prvi smo put jeli u svibnju 1986. godine, donekle slučajno. Naime, tjelesni odgoj na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti svodio se na dva odlaska na Sljeme po semestru. Pa smo se tako s većim društvo jedne sunčane svibanjske subote popeli na Sljeme. Uspon nas je izgladnio, pa smo na povratku sjeli na terasu Šestinskog lagvića: imali smo dosta novca jer su nam stigli redoviti mjesečni honorari Studentskog lista, koji nisu bili mali. I tako je pet ili šest studenata uživalo u najljepšem pogledu na Zagreb: jeli smo pohane šampinjone, lungiće s grilla i šestinsku pečenicu: slonovska memorija dobar je prijatelj restoranskih kritičara.
U idućih dvadesetak godina povremeno smo jeli u Lagviću, restoranu na početku ceste za Sljeme, čije terase spadaju među veće zagrebačke ugostiteljske atrakcije. Onda se odjednom negdje 2002. ili 2003. Lagvić naglo pokvario: pamtimo ručak s Mladenom Klemenčićem, legendarnim grafičkim urednikom Globusa, kad su nam donijeli bifteke prepečene kao da su došli iz krematorija i kruh od prekjučer. U idućem smo desetljeću Lagviću još par puta dali šansu, da bi trajno odustali poslije jednog groznog subotnjeg ručka 2016. o kojem smo izvijestili na Kultu Plave Kamenice.
Zadnji dani ovogodišnjeg svibnja spadaju među najvruće u zabilježenoj zagrebačkoj meteorološkoj povijesti. Na Lagvićevim je terasama uvijek puno svježije nego u gradu. Stoga smo pomislili kako bi bilo zgodno još jednom isprobati Šestinski lagvić i uživati u povjetarcu, šumi i pogledu na Zagreb i Savu koja vjerojatno jedino s Medvednice izgleda srebrno. Ali smo za svaki slučaj pregledali Lagvićev meni na webu.
Koji je gotovo jednak kao prije 35 godina. Tu su i dalje teleći medaljoni u umaku od šampinjona, pa teleći medaljoni u umaku od pršuta i kadulje, pa pohani šampinjoni, pohane bukovače, šampinjoni na žaru i bukovače na žaru, kao da Lagvić u nekom tunelu uzgaja šampinjone i bukovače. Tu su još i pohani sir i bifteci i lungići u par starinskih umaka. Jedinu bitnu inovaciju, ali u usporedbi s osamdesetim godinama, čine umaci od tartufa koji se poslužuju uz sve moguće vrste mesa.
Pošto smo pročitali aktualni jelovnik Šestinskog lagvića odlučili smo ovog proljeća preskočiti njegove lijepe terase. Jelovnik je srce svakog restorana. Što restoran treba učiniti kad jelovnik počne rastjerivati goste? Hitno promijeniti jelovnik.
