Prije točno 29 godina kad je podignut, hotel Histria se smatrao vrhuncem luksuza i glamura na istarskoj turističkoj karti. Velika zgrada okružena morem, s ogromnim atrijem, razmjerno prostranim sobama i neobičnim balkonima/lođama s roletama, nekoliko barova i bazenima, doimala se svjetskom atrakcijom u usporedbi sa zaista lošim porečkim i umaškim hotelima koji su privlačili goste vrlo niske kupovne moći.
U međuvremenu se sve, naravno, promijenilo. Istra je dobila niz stvarno vrhunskih hotela od Kempinskog do Lonea i Monte Mulinija te nekoliko odličnih butiknih hotela poput San Rocca i Meneghettija. Histria je obnovljena uz dodatak stranog imena Park Plaza, ali je zapravo ostala ista.
što danas više nije dovoljno. U Histriu smo došli u subotu oko deset navečer. Recepcionerka je bila iznimno ljubazna, ali njen nam kolega nije mogao parkirati auto, jer u Hisitriji, rečeno nam je, aute parkiraju isključivo, gosti a ne osoblje. Prtljagu također nose gosti. I lobi i bar hotela bili su jako živahni, što je poboljšalo ukupni dojam. Jako velik broj gostiju za za kraj listopada, pokazao je koliko se turistička sezona produžila, barem u nekim dijelovima Hrvatske, ali i lijepo vrijeme je dovelo ljude za praznik.
Izbor pića u baru bio je relativno solidan, poneki relevantni predstavnik iz svakog važnijeg žanra: dobri whiskeyi, dobri rumovi, dobri konjaci. Sobe su i dalje prostrane s korektnim , dovoljno velikim televizorima i točno iznad donje granice udobnosti. Minibar nije katastrofalan. Jack Daniels i Martell pomažu preživjeti noć, posebno ako morate raditi.
Kupaonice su jednostavne i asketske: u njima nema baš ničega što bi život učinilo veselijim i ugodnijim. Tuš je dobar, ručnika ima malo i kozmetika je grozna, ali u okvirima ekonomičnog hotela sa 4 zvjezdice. Room service je neobično je jeftin, ne samo za turističke kriterije. Cijena većine jela kreće se između 45 i 65 kuna, a biftek košta 98 kuna. Riječ je o najjeftinijem hotelskom bifteku, na koji smo naletjeli u zadnjih najmanje šest godina. Šteta je, međutim, što room service radi samo do 11 navečer: to se čini posve nepraktičnim za tako veliki hotel pun gostiju. Soba koja se prodaje s pogledom na more bila je mirna, s dobro održavanim vrtom ispod prozora.
U osam i dvadeset ujutro u sobu je pokušala ući spremačica. Sama ideja da se sobe čiste tako rano i bez provjere jesu li zauzete govori o pogreškama u Histrijinim procedurama. Okej, Histria je hotel s četiri, a ne s pet zvjezdica, ali niti jedan ozbiljan hotel ne smije zabranjivati osoblju da se pobrine za automobile gostiju niti smije slati sobarice da u rano nedjeljno jutro upadaju gostima u sobe.
No, to su ipak manji Histrijini problemi. Njen je najveći problem poptuna depersonaliziranost. Histria je funkcionalan hotel u kojem se nećete osjećati nelagodno i u kojem se možete dobro naspavati, ali koji osim proširenog wellness programa (spa meni mnogo je duži od menija za hranu), ne nudi baš ništa što bi vas razmazilo, razveselilo, što bi vam ostalo u sjećanju ili vas natjeralo da se vratite.
Histria je danas tek jedna velika, funkcionalna, ali dosadna spavaonica za goste koji baš ne vole hotele. Takva bi Histria iz sezone u sezonu mogla postajati sve manje konkurentnom, pa nam se čini da je ovom hotelu potreban žurni sadržajni face lifting.
