Bistro&Pizzeria Public otvoren je prije četiri ili pet godina i odmah je postao glavno društveno okupljalište u Voltinom, jednom od dosadnijih kvartova zapadnog Zagreba. U Public se dolazilo iz cijeloga grada, a vikendima se nije moglo ući bez rezervacije premda restoran prima barem stotinjak gostiju.
Public od početka do danas ima dva menija, restoranski opće prakse, i puno zanimljiviju listu pizza. Na restoranskom su meniju pojedina jela, poput bifteka i tune, konstantno uspjela i ukusna, dok su neka druga, poput rižota koji nije rižoto, neuspjela i zapravo nepotrebna čak i ako se dobro prodaju: dobar restoran ne smije prodavati loš proizvod koliko god taj proizvod bio komercijalan.
Pizza je, pak, konstantno veoma dobra do odlična, i peče se u pravoj krušnoj peći što je u Zagrebu postalo rijetko. Danas smo u Publicu naručili napoletanu s trakicama bifteka. Pizza je došla na stol za par minuta, baš kako treba kad je riječi o pizzi iz zaista vruće krušne peći. Pizza je fantastično mirisala. Visoki rubovi imali su ispravan leopardov uzorak; tijesto je na rubovima bilo prozračno a u sredini vrlo tanko i elastično.
Komadići bifteka bili su, naravno, prepečeni jer tanke trakice mesa ne mogu podnijeti temperaturu krušne peći. Možda bi bilo bolje da se biftek, koji je bio perfektno mekan, reže na deblje fete ili da se stavlja sirov na pizzu koja je već pečena. Tada bi se, doduše, pizza morala zvati Beef Carpaccio a na Beefsteak Julienne.
Neovisno o ovim zamjerkama, pizza u Publicu je jako dobra, jedna od boljih u Zagrebu. I nije skupa: ni jedna pizza ne košta više od 95 kuna, što je inteligentno. No, Public se već godinama nije mijenjao. Dok Franko’s promovira dvije do tri nove pizze svakih par mjeseci i dok Al Dente na pizzu stavlja najluksuznije dostupne sastojke, u Publicu je sve isto kao 2018. godine (osim što napokon imaju dobro pivo, Griff New England). A restoran koji se godinama ne mijenja nužno se doima umorno, baš kao Public danas.
