Jedno od esencijalnih pitanja u filozofiji kulena jest kako rezati kulen. Kulen se, naime, ne smije rezati pretanko, jer pretanko rezan kulen nema teksturu autentičnog kulena. Kulen se mora moći zagristi. U nekim samoposluživanjima to znaju, dok u nekim drugima kulen režu milimetarski tanko, čime ga zapravo pomalo ubijaju.
Omoti suhog mesa godinama nisu bili optimalna opcija za uživanje u pršutu, kobasicama ili salamama. Suho se meso pakiralo brutalno vakumirano, pa su se fete lijepile jedna uz drugu, što je sirote kupce ostavljalo s lošim, masnim kašama nečega što bi trebale biti vrhunske šunke i kobasice.
Prije desetak godina španjolska industrija iberica, dakle pršuta, buđola, slanina i choriza od crnih iberijskih svinja, napravila je golem korak u unapređivanju pakovanja suhomesnatih delikatesa. Na aerodromima u Barceloni, Bilbau, Madridu i drugdje mogli su se kupiti omoti prave, vrlo skupe bellote koji nisu bili vakumirani. Naravno, pršut i dalje nema puno smisla ako nije narezan pred vama i ako ga ne pojedete u iduća dva sata. Ali, svi drugi proizvodi od plemenite sušene svinjetine danas podnose pakiranja u omotima.
Belje je, gledajući u kontekstu hrvatske i regionalne mesne industrije, poduzelo strateški iskorak svojim omotima Baranjskog kulena i Kulenove seke. Baranjski kulen nesporno je najkvalitetniji hrvatski široko dostupan suhomesnati proizvod. O tome govore brojna priznsnja koja Baranjski kulen dobiva na natjecanjima u konkurenciji kulena malih zanatskih proizvođača.
Naravno, od bazičnog je Baranjskig kulena gastronomski vrjedniji Crni baranjski kulen, proizveden od mesa crnih slavonskih svinja koje žive na rubu Kopačkog rita. No, Crni kulen luksuzna je i ne baš masovno dostupna delikatesa. A bazični Baranjski kulen već se neko vrijeme može nabaviti i narezan, u omotima od 100 grama, koji ne narušavaju njegov integritet.
Dapače, Baranjski kulen u omotu deblje je rezan, čvrst, optimalno sočan, s onim tipičnim snažnim, slatko-pikantnim okusom klasičnog, širokog Baranjskog kulena. Taj okus formiraju samo četiri sastojka: dobra, relativno nemasna svinjetina, crvena paprika, sol i dim bukovine koja polako izgara u pušnicama manufakture Baranjka u Belom Manastiru. Zaista ne znamo ni jedan domaći suhomesnati proizvod koji se i u slice varijanti toliko približio originalu.
Kulenova seka podjednako je uspješna, sočna, bogata i pikantna, s tim da je kulenova seka, zbog manjeg formata i kraćeg roka dozrijavanja, ipak jednostavniji proizvod od Baranjskog kulena. Tu je naravno i ultrapopularna Baranjska slanina: potražnja za beljskom Baranjskom slaninom često nadmašuje ponudu, barem u centru Zagreba gdje supermarketi povremeno ostaju bez te dimljene divote.
Baranjski kulen i kulenova seka označuju strateški napredak u kvaliteti suhomesnatih proizvoda u omotima koji se prodaju u Hrvatskoj.
