U Miramareu smo boravili manje od sedamnaest sati. Došli smo u četvrtak oko pola šest popodne, i otišli u petak u 11 ujutro. U međuvremenu smo večerali na kopnu, u Spinnakeru gdje je gostovao veliki talijanski chef Roberto Cerea, suvlasnik da Vittoria, restorana s tri zvjezdice.
S obzirom na kratkoću boravka, ne možemo osobito precizno reći kakav je zapravo Miramare. Znamo da hotel ima pet zvjezdica, da su sobe prostrane i udobne i da su dolazak na otok Sveti Nikola preko puta Poreča i odlazak s otoka savršeno organizirani. Čekirate se na Valamarovim parkingu blizu sportske dvorane Žatika, minivan vas odveze do pristaništa gdje vas čeka drveni brodić s kožnim sjedalima koji vas za tri minute prebaci na otok.
Prtljaga stiže u sobu dok se prijavljujete na recepciji ili minutu kasnije; butelju Tomčeva Milleniuma donijeli su nam tridesetak sekundi prije prtljage.
U tih nekoliko sati u Miramareu zapamtili smo, međutim, tri bitne činjenice. Jak, osvježavajući vjetar na balkonu koji je vanjskih 34 učinio podnošljivim. Zapamtili smo i fantastičan pogled na zapjenjeno otvoreno more i malu plažu ispod balkona.
Zapamtili smo tamno, osvjetljenjem nezagađeno zvjezdano nebo poslije ponoći kad smo se vratili s večere. Pa smo poželjeli ostati u Miramareu gledati valove po danu i zvijezde noću, još barem sedam dana.
Što je, nažalost, bilo nemoguće. Miramare na Svetom Nikoli idealno je mjesto za udobnu izolaciju. Arsen Dedić mogao je na Miramarevom balkonu napisati Kuću pored mora.
Uspijemo li tijekom ljeta doći do sobe s pogledom na more na gornjem katu Miramarea, sasvim smo sigurni da nam danima neće pasti napamet da se maknemo s otoka.
