Subotom popodne u Bilbau ne radi puno lokala. Bilbao dobro živi od turizma, ali običaji i sindikalna borba su jači. Nije da ljudi ne izlaze, grad je bio prepun. Za vikend se održavao festival koji je doveo koncerte u gotovo svaki park i svi su bili dobro posjećeni. Dosta ljudi skupilo se i u kvartu oko Guggenheima. Ali uzeti kavu za van i nastaviti šetati po gradu nije baš jednostavan zadatak.
Na uglu ulice Heroja i Lersundija, u lijepom hipsterskom stambenom kvartu u centru Bilbaa, pažnju nam je privukla mala slastičarnica misschocole. Metalni okvir boje čokolade na ulazu stvara ozbiljan dojam, a miris slastičarnice još bolji. Ušli smo i ostali zatečeni. Na prvi pogled je jasno da misschocole nije još jedna simpatično brendirana slastičarnica nego nečiji vrlo osobni, ako hoćete emotivni projekt.
Od kuhinje vas u misschocole dijeli samo vitrina, s desne strane puna palmera, tartaleta i čokoladnih pralina, s lijeve kroasana, brioša i lizaljki tek zamotanih u šuškavi celofan. Staklena zvona u vitrini puna su karamela, a desno iza vitrine na ulicu gleda izlog s drvenim policama s kolačima.
Na izlog se s unutarnje strane nastavljaju rashladne komore s kromiranim vratima i mali konvektomat, a u sredini je srce slastičarnice, golemi mramorni stol s mikserom, pun šarenih tek obojenih čokoladica, s nekoliko brdašaca pobrašnjenog tijesta koje odmara pod krpama, plastičnim zdjelicama i razbacanim špatulama. Po vratima komora magnetima su izlijepljene bilješke, podsjetnici i liste, na komorama naslagane knjige, kuharice i kutije s kuhinjskim alatom. Između mramornog stola i lijeve vitrine je pult sa sudoperom, a kraj njega opaki, dobro uglancani aparat za espresso i stol za pripremu i serviranje. Jer u par kvadrata misschocole možete i sjesti.
Lijevo od ulaza, odmah kraj hladnjaka s tortama i pitama i minijaturnog izložbenog stalka, ušuškan je niski mali okrugli stol s foteljom i lijepom vazom punom cvijeća, koji zove da sjednete i uživate u kavi. Sve je u misschocole puno cvijeća. Buketi kaplju s vitrina, ruže i poljsko cvijeće mirišu s polica, cvijeće je u izlozima, u malim vazicama u kuhinji, cvijeće je rasuto po podu. Iza sudopera i pekarskog dijela male kuhinje, do stropa se dižu jednostavne drvene police pune ukrasnih kutija, papirnatih vrećica i svilenih vrpci koje se spuštaju na stolić za pakiranje slastica za van.
Simpatična slastičarka koja ne zna ni riječ engleskog, ostavila je čokolade i, cijelo vrijeme preko ramena čavrljajući s prijateljicom, skuhala nam fantastičan cappuccino (s cimetom naravno) uz malu prevoditeljsku pomoć dečka koji je skriven iza cvijeća za stolićem pio kavu.
Miss Chocole je puna boja i oblika, i kupa se u onom finom mliječnom mirisu tek izmiskanog maslaca i dobre svježe čokolade, karamela i kroasana tek izvađenih iz peći. Sve to veselje, sva ta raskoš, cijeli radni proces, izloženi su nedužno pred gostom, razbarušeno i s puna osjećaja, bez ikakvih pretenzija.
Slastičarnica, čokoladarnica, trgovina, pakirnica, kuhinja, kafić i mjesna zajednica u jednom. U Hrvatskoj smo toliko traumirani normama, inspekcijama, kaznama, državnom opresijom, da smo se, dok smo zurili u sretni svijet misschocole, nekoliko puta zapitali koliko bi ovakva otkačena i talentirana slastičarnica/pekarnica u Hrvatskoj nakupila raznih kazni i zabrana.
U Bilbau, gdje hranu iskreno vole i puno znaju o njoj, misschocole je zvijezda, mali kvartovski poduhvat za koji sada zna cijeli grad, a vlasnica razmišlja o otvaranju još nekoliko lokala. Misschocole je 2019. otvorila Leire Eguilondo, u sjećanje na svoje djetinjstvo i kuhinju svoje majke Marìe. Leire Eguilondo nije školovana slastičarka, nije uopće kuharica već dizajnerica interijera.
Kad je došla na ideju za misschocole prvo je završila slastičarstvo na baskijskoj Službenoj ugostiteljskoj školi u Artxandi, a onda tri godine stažirala kod nekih od najboljih baskijskih slastičara: Josea Manuela Angula, Paca Torreblance, Andrésa Mármola…i na kraju na otišla na doškolovanje u Baskijski kulinarski centar. Ne da bi pekla kolače. Samo da bi naučila kako se vodi slastičarnica, koje su specifičnosti posla. U tom procesu otkrila je da je najviše zanima čokolada. Leire Eguilondo bila je među španjolskim čokolatijerima koji su rekreirali Picassovu Guernicu od čokolade, u punoj veličini.
Počela je sama, s jednom slastičarkom i konobaricom, danas zapošljava petero slastičara i sama radi čokolade. Prostor za slasičarnicu Eugilondo je našla blizu svoje kuće, prolazila je godinama kraj njega i vidjela da stoji prazan. Prvih godinu dana nitko nije znao za misschocole. Drugu godinu morali su zatvoriti zbog pandemije. Ovo im je tek druga sezona da normalno rade i zapravo prva u kojoj mogu raditi punom snagom. Misschocole je pomaknut koncept, ali riječ je o visoko profesionalnom poslovnom projektu s velikim komercijalnim potencijalom.
Foto/misschocole
