Fortica na Kastvu, prekrasnom malom gradiću pored Rijeke, smjestila se u prostor bivšeg restorana Kukuriku. Kukuriku je bio jedan od predvodnika hrvatske gastronomije koji je radio samo slijedove i pripremao jedino mesna jela. Danas je situacija drukčija. Kukuriku se preselio u hotel u centru Kastva i postao gastronomski irelevantan, a njegovu predivnu terasu zauzela je Fortica.
Ovaj mali restoran nije se odlučio ići stopama Kukurika i nuditi slijedove, nego živi od klasičnih rustikalnih jela iz konoba. Rekli bi da Fortica zapravo pripada drugoj strani Učke, u Istri. Pogled na ponudu je dovoljan za takvo razmišljanje. Jelovnik Fortice uglavnom je orijentirana na mesna jela, riblja su dostupna rijetko. Tako Fortica nudi prekrasna jela s boškarinom, bifteke, pečenja, pašte i njoke. U Forticu dolazimo već nekoliko godina i znamo da su paste odlične, a pogotovo ona s obrazima boškarina. Ovaj put smo htjeli vidjeti kako se kuhinja snalazi u nešto kompliciranijim jelima.
Ručak smo započeli carpacciom od boškarina s focacciom. Tanko meso lijepe teksture je bilo iznimno dobro začinjeno, pa i zaigrano papreno. Focaccia je isto uzorna, dok je rikola koja ide uz meso vrlo lijepo pripremljena. Profesionalan, ukusan i bogat početak ručka. Treba naglasiti da Fortica ima vrhunsko maslinovo ulje braće Chiavalon, koje rijetko viđamo na Kvarneru osim u par probranih restorana. Chiavalon je toliko dobar da smo morali naručiti zasebnu porciju kruha, koji je također vrlo dobar. Uporaba takvog maslinovog ulja još je jedan od razloga zašto biste Forticu smjestili u Istru.
Za glavno jelo smo naručili juneći ribeye i janjeće kotlete. Prilog se naručuje i plaća posebno, a uzeli smo čips od batata i špagete od povrća. Juneći ribeye smo htjeli medium rare i takav smo i dobili, ali bi voljeli izraženiju Maillardovu reakciju. Ribeye je trebao biti bolje očišćen, bez nepotrebnih raznih tkiva oko samog steaka. No, sredina steaka bila je sočna, propisno pečena ispravno posoljena krupnom soli. Fortica bi trebala servirati samo tu sredinu ribeyea, jer se ovako gost bori s jelom. Pogrešno je i što Fortica stavlja steak na drvenu dasku umjesto na vrući tanjur. Ne znamo zašto neki hrvatski ugostitelji uporno izbjegavaju ovu inače normalnu praksu.
Prilog ribeyeu, čips od batata, je očaravajuće hrskav. Toliko da izaziva ovisnost i da bi se mogao jesti kao grickalica dok se gleda film na televiziji. Janjeći kotleti s pistacijom su tehnički lijepo pripremljeni i prezentirani. No ovdje dolazimo do najveće zamjerke Fortici, a to su gargantuovske porcije jela. Imamo osjećaj da je ribeye imao više od pola kile, a janjećih kotleta je jednostavno bilo previše za jednu porciju. Čuli smo i od ostalih gostiju kako se žale na enormno velike porcije.
Ostala jela, poput već spomenutog boškarina s njokima ili pastom, dovoljna su da vas nahrane za dva ručka. U današnje vrijeme kad velika većina restorana pazi na food cost i okreće se zero waste principu, Fortica ne pazi na takve stvari. U teoriji bi Fortica mogla smanjiti porcije, a time vjerojatno sniziti i cijene te privući još više ljudi.
Vinska karta je siromašna i nije tiskana. Pa ipak, uspjeli smo dobiti nagrađivani Tomaz Barbarossa. Ovaj teran iz 2018. odlično je išao uz naša jela.
Ova šarmanta kastavska konoba nalik na istarsku, pogađa jelima i okusima. Za pojedina jela dali bi joj etiketu mini-Morgana. Morgan iz Brtonigle je ovakvu vrstu kuhinje doveo na impresivnu razinu. Fortica treba poraditi na pokojem detalju i smiješno velikim porcijama, ali znanja o kuhanju ima. Tome u prilog ide i velika posjećenost. Bez rezervacije gotovo je nemoguće dobiti mjesto na ovoj lijepoj lokaciji.
Trg Matka Laginje 1, Kastav
HRANA -4 VINO -3 SERVIS 4 AMBIJENT +4
