“Kod nas je sve moguće, pa i ćevapi na kapisanti” piše, onako, baš šeretski, ispod fotografije jakovskih kapica na Instagramu sarajevskog ribljeg restorana Luka Sarajevo. Ćevapi su, naravno, prstaci: u Luci Sarajevo u velike su ljuske jakovskih kapica ubacili ponešto prstaca.
To nije jedina fotografija s društvenih mreža Luke Sarajevo na kojoj se vide prstaci. Prodaja prstaca u Bosni i Hercegovini je legalna, pa se čini da chefu i vlasniku Luke Sarajevo Željku Ljubasu nitko nema prava prigovarati kad se hvali prstacima. Međutim, nije tako.
Prvo, legitimno je postaviti pitanje o porijeklu sarajevskih prstaca. Čisto sumnjamo da svi prstaci koji se konzumiraju i prodaju u Bosni i Hercegovini, od Neuma preko Gruda i Mostara do Sarajeva, dolaze s kratke bosanskohecegovsčke obale. Kako znamo iz crnih kronika, prstaci se masovno izlovljavaju u Hrvatskoj, pa se onda švercaju u susjedne zemlje, što je ozbiljno kazneno djelo. Drugo, važnije: izlov i posluživanje prstaca težak su ekološki zločin protiv Jadrana.
Niti jedan chef kojem je stalo do održivosti jadranskog ekosustava naprosto ne smije posluživati prstace, ni ako oni u njegovoj zemlji jesu legalni. Tu se naprosto radi o odnosu prema našem moru; kažemo našem, jer Hrvatska i BiH dijele isto more. No, chefa i vlasnika Luke Sarajevo, gdje su među ostalim jeli Andrej Plenković i Kolinda Grabar Kitarović, očito nije ni najmanje briga za zaštitu našeg zajedničkog mora. Što je više nego neobično, budući da je Luka Sarajevo riblji restoran.
Sve ovo pišemo zato što je Luka Sarajevo ovih dana otvorila dalmatinsku ekspozituru u Podstrani kraj Splita. U nizu medija u tom su povodu izašli hvalospjevi o Luci Sarajevo i njenom chefu, koji je 2019. godine skupa s još jedanaest sarajevskih ugostitelja bio priveden zbog navodnog korištenja softvera za lažiranje restoranskih računa.
Otvaranje Porto Spalata u Splitu svakako je zanimljiva vijest, otprilike kao da Braco Sanjin pokrene ćevabdžinicu na Baščaršiji. No, uvijek je potrebno poznavati kontekste vijesti.
