Grešna gorica u Zagorju, preko puta dvorca Veliki Tabor, bila je, piše na njenoj web stranici, prvi registrirani objekt seoskog turizma u Hrvatskoj, još prije više od četvrt stoljeća.
Grešna gorica i danas je beskrajno simaptično i šarmantno mjesto; možete sjediti za masivnim drvenim stolovima usred vinograda, ili pak na terasi s lijepim pogledima na pitoreskno Zagorje. Za vijeme ručka pridužit će vam se pametni restoranski pas koji za divno čudo ne žica hranu nego se samo želi maziti i komunicirati s gostima, a vrlo je vjerojatno da će vas obići i manji pijetao u čijem se kukurikanju danas moglo osjetiti ponešto nostalgije.
Jelovnik Grešne gorice, smještene iznad Desinića, 45 minuta vožnje od Zagreba, gotovo da je uzoran za izletiše u srcu Hrvatskog zagorja.
Poglavlje hladnih predjela obuhvaća sireve poznate desinićke mljekare Veronika, pa tri namaza, uključujući zaista jako dobar sirni namaz s bučinim uljem, pa prezvuršt, hladetinu, salatu od govedine i srednje veliku platu buđole, špeka, domaće kobasice i sireva.
Među toplim predjelima ističu se, prirodno, štrukle (poslužuje se i juha sa štruklama), jaja s vrganjima i njoki s gljivama, dok se lista glavnih jela sastoji od pečene teletine, pečene svinjetine, pajceka, pečene patke, svinjskog kotleta, raznih telećih i purećih odrezaka i gulaša od divljači; pečena purica mora se naručiti unaprijed. Najatraktivniji je desert sladoled s bučinim košticama i bučinim uljem.
Sve je, dakle, lokalno i tradicionalno, baš kako i treba biti na mjestu koje se brendira kao seoski turizam. Današnji smo ručak počeli s predjelom od raznih narezaka, namaza i sireva, koje je bilo veoma dobro: kobasice i sirevi i buđola zaista su jako ukusni, pa smo ispraznili skoro cijelu okruglu dasku.
No, s glavnim su se jelima počeli javljati tehnički kulinarski problemi, uobičajeni za lokale poput Grešne gorice. Teleće pečenje bilo je ozbiljno presušeno i prepečeno, a zapečeni grah gotovo brašnast i pomalo bezokusan. Restani krumpir s finom aromom prženog luka bio je, zapravo, uvjerljivo najbolji dio ovala s pečenom teletinom.
Pečena patka bila je, opet, donekle bezokusna, ne računajući tamni dio mesa, i očigledno prepečena, dok koža nije uspjela postati hrskava. Nadalje, uz pečenu bi patku uvijek trebalo servirati umak, jer pačje meso najčešćeće zahtijeva dodatni, komplementarni ili kontrastni okus..Mlinci su izgledali kao lazanje, i bili su premekani. Grahova salata s bučinim uljem popravila je dojam.
Grešna Gorica se trudi; lijepo je kad u seoskom izletištu možete dobiti pet raznih umaka Volim ljuto, kad je kruh korektan, i kad se vino poslužuje u kibli punoj leda, s ispravno odabranim čašama. Još je bolje što drže pet craft piva, uključujući osvježavajući, sasvim solidan blonde ale lokalne pivovare iz Pregrade. Nije baš dobro što, vjerojatno u pokušaju da budu maksimalno lokalni, nude buteljke samo jednog proizvođača, udaljenog par kilometara od restorana, čija su vina blago rečeno vodenasto prosječna.
Bilo bi zgodno kad bi na kartu stavili jednog bijelog i jednog crnog Bolfana, i dva bijela Kopjara: radi se o vinima najboljih zagorskih vinara, koja nisu skupa. Međutim, najvažnij korak za budućnost Grešne gorice jest napredak u kuhanju. Goleme porcije i korektne cijene ne mogu prikriti činjenicu da je kuhanje tehnički slabo i poluprofesionalno. Grešna gorica ne treba se modernizirati, ne treba, ne daj Bože, pokušati slijediti bilo kakve gastronomske trendove. Ona treba kuhati baš ono što kuha sada, ali na tehnički višem, potpuno profesionalnom nivou.
