Hotel Mozart nalazi se na fantastičnoj lokaciji, preko puta Slatine i hotela Millenium. Hotel Mozart, međutim, ne radi usred najbolje turističke sezone koju Opatija pamti unatrag vrlo mnogo godina; konačni bi rezultati mogli pokazati da se radi o možda najboljoj opatijskoj sezoni ikad.
Mozart je zatvoren zato što novi vlasnici nisu uspjeli dobiti svu potrebnu dokumentaciju za otvaranje hotela. Novi su vlasnici, Novi list piše da je riječ o Mađarima, hotel kupili od obitelji Shalabi, blisko povezane s velikim tenisačem Ivanom Ljubičićem. Sama činjenica da je hotel zatvoren usred hektične turističke sezone dramaturški se, nažalost, perfektno uklapa u tužnu priču o Mozartu.
Hotel Mozart otvorio je legendarni Veljko Barbieri. Ne Veljko Barbieri književnik, nego Veljko Barbieri biznismen, osnivač lanca marina ACI. Gospodin Barbieri kupio je 1994. godine zgradu u opatijskoj Ulici maršala Tita 138. U toj se zgradi nalazio hotel Esplanade. Esplanade je bio prilično grozan; klasične tri socijalističke zvjezdice. Barbieri je ušminkao i preimenovao hotel. Mozart je uskoro postao najpoželjnijia opatijska adresa.
Primjerice, u ljeto 1996. godine ondje je jedan važan obiteljski jubilej slavio Hrvoje Šarinić, self made milijunaš, šef Ureda predsjednika Tuđmana i HDZ-ov guverner za Kvarner. Mozart je, dakle, simbolizirao hotelski luksuz u Opatiji što je, nažalost, bilo posve pogrešno.
U redu, Mozart nije imao osobitu konkurenciju; opatijski stari hoteli sredinom devedesetih godina bili su još gori nego danas, a u ono vrijeme nije bilo Ikadora, Navisa ni Bevande, zaista ozbiljnih five star hotela. Barbieri je podigao Mozart poluluksuznim uređenjem, bidermajerskim namještajem i nešto boljim restoranom od ondašnjih hotelskih prosjeka.
No, Veljko Barbieri nije ni pokušao riještiti glavni Mozartov problem; minijaturne sobe. Osim predsjedničkog apartmana i možda još dvije ili tri smještajne jedinice, Mozartove su sobe neka vrsta shoeboxa, što je primjereni drugim hotelskim žanrovima ali nipošto opatijskom hotelu palači s pet zvjezdica.
Prije petnaestak godina hotel je preuzela obitelj Shalabi. Aida Shalabi, kćerka Abija Shalabija, supruga je Ivana Ljubičića, koji je investirao u preuređenje hotela. Hotel se, međutim, u stvarnosti i nije bitno preuredio. Postao je tek tužna, vremenom nagrižena verzija Barbierijeva Mozarta. Ni Barbierijev ni Shalabijev Mozart ni u jednom trenutku nije zasluživao pet zvjezdica. Veliki je misterij kako je Mozart dobio pet zvjezdica, a još je veća sramota za Minisiarstvo turizma što je Mozart sve do zatvaranja zadržao pet zvjezdica.
U Mozartu smo zadnji put spavali na novu 2018. Mozart je bio u katastrofalnom stanju, baš na svim razinama; u kupaonici gotovo da nije bilo upotrebljiih ručnika, krevet i jastuci bili su jako neudobni, soba minijaturna i zapuštena, no posebno nas je zabavilo pitanje kišobrana. Svaki pristojan hotel raspolaže većim brojem kišobrana, jer su kišobrani gostima neophodni. Pojedini hoteli kišobrane drže u svakoj sobi. E sada, 1. siječnja 2018. u Opatiji je padala žestoka hladna kiša. Zamolili smo recepcionera za kišobran, da bismo mogl prošetati do mora. Čovjek je doslovno rekao:”Žao nam je, ali hotel ima samo dva kišobrana, a gosti prije vas uzeli su oba.” Dakle, hotel s pet zvjezdica imao je samo dva kišobrana.
Priča o opatijskom Mozartu zaista jest jedna od najtužnijih priča o hrvatskom hotelijerstvu. Nadamo se da će novi vlasnici, prije nego što otvore hotel, uložiti dosta novca u njegovo preuređenje. Ako to ne učine, bolje da ga ni ne otvaraju. Sadašnji Mozart duboko sramoti opatijski turizam.
