Mala djeca u restoranu teško su pitanje. S jedne strane, čini se savršeno logično da roditelji svugdje vode svoje klince. S druge strane, koliko vam je puta išlo na živce vrištanje, plakanje i utrkivanje oko stolova dok ste pokušavali uživati u ručku ili večeri? S treće strane, ni djeca ne vole restorane, što roditelji često ne razumiju ili ne žele prihvatiti.
Prije mjesec dana u baskijskom smo Mugaritzu promatrali dvoje klinaca , vjerojatno mlađih od deset godina, koji su se satima očigledno smrtno dosađivali. Kako, uostalom, djecu uvjeriti da jedu imitaciju odsječenog ljudskog prsta i drugu hranu koja ne sliči normalnoj hrani? Prije godinu dana genijalni konobari rovinjskog restorana Agli Amici morali su iskoristiti sav svoj šarm i znanje da bi zabavili dvoje mlađih tinejdžera koje je mama dovela na trosatnu večeru.
Većina djece naprosto ne voli restorane (osim fast fooda i pizzerija) a osobito ne trpe fine dining restorane jer ih smatraju neprijsteljskima i zbog hrane i zbog procedure. Roditelji, pak, često ne žele mijenjati svoj lifestyle iz vremena dok nisu bili roditelji, pa malu djecu redovito vode u restorane. I onda siroti klinci ni krivi ni dužni ispadaju troublemakeri.
Naravno, postoje restorani koji se igraonicama i posebnim menijima prilagođavaju djeci. Ali, takvi su restorani u manjini. Budući da nas zanima što mislite o djeci u restoranima, molimo vas da u anketi odabere tvrdnju s kojom se slažete.
