Legendarni Michael Winner, veliki filmaš i još bolji gastronomski kritičar Sunday Timesa, hotele je ocjenjivao prema kvaliteti narančina soka (i prema kuhanju čaja: apriori je diskvalificirao hotele koji koriste čaj iz vrećice).
Winneru gotovo ni jedan svježe cijeđeni sok od naranče nije valjao. Ne zbog Winnerove čuvene kapricioznosti, nego zato što sokovi u hotelima, restoranima i kafićima nažalost zaista ne valjaju.
Gotovo ni jedan narančin sok koji možete popiti vani ne može se uspoređivati sa sokom koji si sami iscijedite doma, u što smo se, uostalom, jutros uvjerili u maksimirskom baru Trinity, gdje smo dobili baš jako razvodnjen sok od naranče.
Tri su glavna razloga zašto sokovi u hotelima i lokalima ne valjaju. Prvo, svježi narančin sok ne podnosi oksidaciju. To znači da sok ne smije stajati. Da bi zaista bio dobar, sok se mora cijediti po narudžbi. Međutim, u hotelima, ali i barovima i nekim kafićima, iz logističkih se razloga satima unaprijed iscijedi nekoliko litara soka, koji onda ima ustajali, mrtav, pomalo kartonski okus.
Drugo, mnogi kafići i barovi razvodnjavaju sok od naranče, što je potpuno nedopustivo. Cijeđeni sok od naranče nikad se ne miješa s vodom, osim ako gost to izričito ne traži. Također, u sok od naranče ne dodaje se šećer.
Treće, određeni tip strojeva koji se često koriste u ugostiteljstvu zapravo ne cijedi nego melje naranče, što znači da gost dobiva puno vlaknaste guste pulpe, koja se ne može popiti.
Svemu tome treba dodati i izbor vrste naranči za sok. Sve naranče ne daju jednako dobar sok, a u našim je lokalima gotovo nemoguće pronaći crvene naranče, koje su fenomenalne za sok. Stoga predlažemo da sokove redovito cijedite doma. Zaista su mnogo ukusniji.