Zatvaranje Šalše zbog visokih troškova označilo je kraj ere jeftinih gastronomskih bistroa i zalogajnica. Više nikad nećemo moći govoriti o ozbiljno elaboriranim jelima za 40 do 50 kuna. To je naprosto činjenica.
No, čitav niz zagrebačkih restorana različitih žanrova i dalje pruža vrlo dobru vrijednost za novac. Vrijednost za novac u kontekstu ove liste znači da gost zaista dobije vrlo dobro do odlično jelo, za cijenu koja nije visoka u usporedbi s prosječnim restoranskim cijenama u Zagrebu. Na listi nema restorana, kioska ni samoposlužnih restorana, jer su oni prirodno jeftiniji zbog manjih troškova radne snage.
Gastronomski bistro Filipa Horvata predstavlja uvjerljivo najbolju vrijednost za novac u Zagrebu. Sva predjela i dalje koštaju manje od sto kuna, a neka najukusnija poput cvijeta tikvica, 75 kuna. Rukom strugani tartar biftek košta 95 kuna.
Velike porcije virtuozno kuhanog rižota i domaće, uvjerljivo najbolje paste u gradu, koštaju između 95 i 120 kuna. No, apsolutni value for money jest Horvatov raskošni Wellington, koji i dalje, usprkos bezbrojnim poskupljenjima bifteka, košta 180 kuna, baš koliko i lani. Noćas smo provjeravali tu cijenu na Theatriumovoj web stranici i ona je zaista točna. Horvatov Wellington, dakle, trenutno ne spada među četrdesetak najskupljih bifteka u Zagrebu, ali se zato ubraja među pet najboljih. Ovdje valja reći da se Theatrium po noći može pretvoriti u vrhunski fine dining s degustacijskim menijima od šest, sedam ili devet sljedova, što, međutim, nije tema ovog teksta.
U popularnom ramen bistrou za koji je recepte napisao Vid Nikolić, većina jela košta ispod sto kuna, osim dva ili tri ramena koji stoje 110 kuna. No, porcije su zaista toliko velike da u idućih 24 sata ne morate ništa jesti ako se izborite s cijelim Torikayinom ramenom.
Zlatna školjka nije gastro. Ona je poštena susjedska gostionica koja je zasluženo uvijek puna. Neki je dan na crnoj ploči pisalo: frigani inćuni 43 kune. U restoranima u centru inćuni su došli na 60 do 70 kuna.
U Sopalu većina jela i dalje košta manje od sto kuna. Na Sopalovoj web stranici piše da tartar biftek i dalje stoji 59 kuna, što nam se čini nevjerojatnim. Vidjet ćemo što će se s ovim punkersko gastronomskim bistroom događati poslije odlaska chefa Marka Turkovića.
Najveći zagrebački restoranski lanac drži cijene pod prilično čvrstom kontrolom. Gotovo ništa ne smije biti skuplje od sto kuna, a cijena većine jela kreće se između 50 i 60 kuna. Porcija od sedam umjesto deset ćevapa pokazala se velikim hitom (naravno, i dalje možete naručiti i porciju od 10 ćevapa).
Tekka je fine dining restoran u kojem dvoje ljudi mogu lako potrošiti 200 i više eura. Međutim, Tekka je došla na ovu listu zbog bifteka za 158 kuna, telećeg filea za 145 kuna i niza odličnih vina za manje od 200 kuna.
Royal India tek je neznatno podigla cijene. Niti jedan curry i dalje nije skuplji od 90 kuna. Predjela koštaju par desetaka kuna. Servis nikada nije bio efikasniji. Nažalost, i prilično nerazumljivo, Royal India više ne drži ni jedno indijsko ni azijsko pivo.
Ovaj simpatični, sad već povijesni restoran na Šalati gablece prodaje za 45 do 55 kuna. Neka su jela sezonska, poput punjenih paprika, neka običajna poput bakalara petkom, a porcije nisu male.
