Talijanski fizičar Giorgio Parisi dobitnik je Nobelove nagrade za fiziku i jedan od najuglednijih znanstvenika na svijetu. Trenutno je viralna senzacija na talijanskim društvenim mrežama. Svojom teorijom o “pasivnoj pašti” Parisi je pogodio žicu masovne publike, anksiozne zbog nepredvidljive zime i inflacije. Fizičar tvrdi da se pašta može sasvim normalno skuhati s pola utrška energije. Tako da ugasite vatru na pola kuhanja.
Točnije, Parisi preporučuje da na pola kuhanja ugasite vatru, pokrijete lonac u kojem kuhate paštu i ostavite da stoji minutu dulje nego što se preporučuje. Rezultat je, tvrdi, isti a možete uštedjeti 44 kilovata godišnje ako ste Talijan i često trošite prosječno 23 kilograma pašte po osobi. Restorani koji bi usvojili ovu tehniku uštedjeli bi tisuće eura. Najvažnije je, tvrdi Parisi, poklopiti lonac kako se temperatura vode ne bi spustila ispod 80 stupnjeva jer tada gluten koagulira. Ako niste sigurni baš u gašenje vatre, ostavite je na minimumu, opet ćete uštedjeti energiju.
Neki chefovi odmah su odbacili Parisijevu tehniku, tvrde da tako kuhanu paštu ne bi poslužio nijedan ozbiljan restoran jer ona mora biti gumenasta ako se namače u nedovoljno vrućoj vodi. “Želite li štedjeti struju i plin, kuhajte paštu u velikom loncu na otvorenoj vatri, kako su radile generacije naših predaka. Nama je takvo kuhanje u restoranu značajno smanjilo račune za struju,” napisao je chef Antonello Colonna, koji u resotranu u Labicu ima jednu Michelinovu zvjezdicu.
Nisu svi talijanski chefovi protiv pasivnog kuhanja pašte, o čemu zapravo govori fizičar Parisi. Prije deset godina, podsjeća portal Fine Dining Lovers, chef Bulgarijevog hotela u Milanu Elio Sironi promovirao je ovu tehniku. Sironi je paštu stavljao u ključalu vodu i kuhao je samo dvije minute, a zatim gasio vatru i ostatak vremena je dovršavao u poklopljenom loncu. Sironi pasivno kuhanje nije birao da bi štedio energiju, već da bi zadržao više škroba u pašti.
Mnogo talijanskih komentatora na webu sklono je pasivnom kuhanju pašte. Neobično za Talijane kojima je pašta svetinja, ali ne baš neobično za ovo vrijeme kad su ljudi doslovno opsjednuti cijenama. Nije sporno da vješt kuhar koji poznaje fizikalne procese može dobiti gotovo isti efekt i ako paštu kuha samo do pola, ali utrošak energije za jedan lonac pašte ipak nije toliki da bismo zbog štednje kompromitirali njene okuse i teksture.
