Bilo je proljeće 2012. godine. ispred zagrebačkog Muzeja Mimara skupljale su se stotine ljudi iz hrvatskog restoranskog, vinskog i javnog života, da bi prisustvovali svečanosti u povodu izlaska prvog broja gastro magazina Akademija, sjajne ideje realiziriane u pogrešno vrijeme, usred krize kad oglašivači više nisu imali potencijala da Akademiju dugoročno podrže (i kad više nije imalo smisla pokretati bilo što na papiru).
Vinske stranice Akademije priredile su golemo iznenađenje i okupljenim vinarima, ali i samim osnivačima magazina koji nisu osobito utjecali na rad ocjenjivačkog žirija pod vodstvom uglednog sommeliera Klaudija Jurčića, koji je u ono vrijeme radio u Baltazaru.
Akademijin je žiri, naime, najboljom malvazijom u Hrvatskoj proglasio Montiron vodnjanske Medee, koji do tada nikad nismo probali. Vino se stilski bitno razlikovalo od svih naših uobičajenih istarskih favorita, ali je zaista bilo jako, jako dobro. Otprilike godinu dana kasnije u Plavom podrumu kušali smo, opet prvi put, vino koje nam je ponudila Daniela Kramarić, višestruka šampionska sommelierka. Gospođa Kramarić odmah je rekla da je to njen najdraži istarski merlot. Radilo se o Punta Greci, a proizvođač je, opet, bila vodnjanska Medea. Punta Greca do danas je održala takvu reputaciju.
Nadrealni vinograd Punta Greca na Marleri
Prošli smo vikend proveli u Istri, pa smo se poslije šetnje maslinicima usred berbe i uzbudljivog poučnog predvečerja u vodnjanskoj uljari, pomalo bavili i prestižnim Medeinim vinima. Posjetili smo, među ostalim, položaj Punta Greca najjužniji vinograd u Istri. Punta Greca nadrealno mjesto, okruženo morem s tri strane i beskrajnim tamnozelinim poljima kelja i kupusa s četvrte.
Do Punta Grece možete se odvesti jedino off road putem kroz bivše vojne poligone, da bi se zatim našli u vinogradu s pogledom na Medulin, Ližnjan i obližnje otočiće, s kojeg vidite zalazak sunca u more, i čujete snažno udaranje mora o rt. Taj spektakularni terroir, koji odmah može konkurirati za Decanterovu otvornu rubriku The Joy of Terroir, merlotu Punta Greca daje mineralnu, neočekivanu dimenziju, koja ga čini jedinstvenim.
Puta Grecin jedinstveni položaj nosi i rizik. Ove je godine danima puhalo jako jugo, koje je nanijelo puno poslice na grožđe. Jugo, međutim, nije donijelo kišu koja inače opere sol s grožđa, pa je dobar dio uroda propao. Kada međutim, Punta Greca dobro rodi, rezultati su zaista izuzetni i vrijedni.
Montiron je vinograd kraj mjesta Šišan, gdje dominira malvazija. Svega nekoliko hektara Montirona od najboljih loza, koristi se za istoimenu prestižnu Medeinu malvaziju koja se puni u oko 12 tisuća boca. Marko Krstačić, inženjer koji se prometnuo u kompetentnog enologa, za ručkom u La Beccacci objašnjavao nam je kako s Monitironom želi postići malvaziju drugačije stiliziranu od većine današnjih. ”Htjeli bismo da Montiron podsjeti na stare, ali tehnički ispravno napravljene malvazije. To su vina s više tijela, koja ne igraju samo na svježinu i na primarne arome. Montiron je drukčija, punija, kompleksnija malvazija koja, naravno, zadržava i svježinu,” rekao gospodin Krstačić. Osim prvorazrednog selekcioniranog grožđa, za Montironovu je kompleksnost zaslužan i način proizvodnje.
Oko osam posto Montirona, naime, fermentira u barriqueu, pa kratko vrijeme odležava na kvascima. Umjerena uporaba drveta i sur liea čine vino bogatijim i kremastijim, ali ga ne opterećuje. Ono je skoro perfektno uravnoteženo.
U Medeinu vodnjanskom podrumu kušali smo jedno od vina koje će ući u mješavinu za Montiron 2016. godine. Već sada, u zaista ultraranoj fazi, može se procijeniti kako je riječ o vrhunskom materijalu prepunom zrelog voća, u kojem se veliko, upravo rastuće tijelo dobro upotpunjuje s kiselinama. Montiron iz 2016. čekat ćemo još skoro godinu dana. A Montiron iz 2015. s etiketom u zagasitim tonovima, upravo ulazi u punu formu. Ovih smo ga dana kušali uz nekoliko sasvim različitih jela, možda ne odveć tipičnih za malvaziju.
Primjerice, odlično je izdržao susret s jako agresivnim mladim uljem i domaćim raženim kruhom. Pa se sjajno složio s baranjskim kulenom, dok je zreli ovčji paški sir naglasio njegove svježe i cvjetne komponente. Naposljetku, lijepo se pio uz ikru od lososa kao i uz dimljeni losos, što zapravo nismo očekivali. Rižoto od vrganja se, pak, podrazumijevao, kao i juha od buče obogaćena crnim trubačima i bučinim uljem.
Medein Montiron malvazija je višeg ranga, drukčijeg profila, naglašene kompleksnosti i duljeg roka trajanja. Premda Marko Krstačić smatra kako bi Montiron trebalo popiti u tri godine iza berbe, mislimo da se ovo vino može puno dulje razvijati. Malvazija, načelno govoreći, može posjedovati znatno veći potencijal uspješnog dozrijevanja, nego što se načelno misli, o čemu uvjerljivo svjedoči Matoševićeva Antika, koja se tek desetak godina nakon berbe pretvara u doista veliko vino. I dok Montiron stilski predstavlja jedan od trećih puteva malvazije – između mladih vina koja dominiraju tržištem i dugo maceriranih koja su rijetka i skupa – Punta Greca klasično je veliko crno vino. Punta Greca pravi je istarski grand cru, poput Kozlovićeve Santa Lucije.
Punta Greca, koja na tržište dolazi u mikro količinama od nekih 4 do 5 tisuća boca (proizvodnja se planira povećati na sedam tisuća), 18 do 24 mjeseca provodi u malim hrastovim bačvama koje pripitomljavaju njen žestoki temperament i visoki alkohol (14,5 do 15 posto alkohola u završenom se vinu gotovo uopće ne osjeća). Punta Greca zaista je vrijedna i rijetka kombinacija raskošnosti zrelog merlota, prepunog crnog voća i čokolade, s neobičnom mineralnošću koju donosi sam položaj.
O prepoznatljivosti utjecaja mora na vinograde svjedočili smo tijekom jednog dugog i zahtjevnog kušanja u Riedelovoj tvornici čaša. Tasting je vodio sam Georg Riedel, koji je između dvadesetak malvazija izdvojio Coronicinu, pa je Morena Coronicu pitao: ”Vaši su vinogradi blizu mora?” Coronica je potvrdio, da bi Riedel prokomentirao: ”Slanost i mineralnost prilično jasno govore otkud dolazi Vaše grožđe.” Isto vrijedi i za merlot Punta Greca, gdje su slanost i mineralnost u moćnom tijelu punokrvnog crnog vina. Malvazija Monitron i merlot Punta Greca dragocjeni su doprinosi stilskom dijapazonu klasičnih istarskih vina, koji su uvrstili Medeu među vodeće proizvođače najpropulzivnije naše vinske regije.
