U Chevo’su u Zapruđu prvi smo put jeli u kasno proljeće ove godine. Impresionirala nas je raznovrsna selekcija relevantnih svjetskih steakova, uključujući pravu japansku mramornu govedinu, ali i vještina chefa i suvlasnika Tomislava Trboglava (ex Noel) koji je steakove pekao kao da smo u New Yorku a ne u Novom Zagrebu.
U utorak navečer Chevo’s nas je skupa s nekoliko drugih novinara i marketingaša pozvao na večeru u povodu otvaranja VIP sobe iznad blagovaonice i kuhinje. VIP soba ugodno je i udobno uređena i omogućuje privatnost gostima koji ne žele jesti u glavnoj sali. U VIP sobi, opremljenoj humidorima, dozvoljeno je pušenje. Mnogosljednu novinarsku večeru u Chevo’su skuhali su Tomislav Trboglav i Bruno Matekalo.
Neka su jela bila odlična, dok su druga pokazala da put prema fine diningu može završiti u minskom polju. Steakovi su ostavili najbolji dojam. Chevo’s nabavlja steakove iz inozemstva, ali i od hrvatskog brenda T-bone. Steakovi mogu biti odležani dvadeset do devedesetak dana, a dry ager s veličanstvenim komadima mesa najimpresivniji je vizualni element u cijelom restoranu.
Japanska, vrlo mramorna govedina bila je savršeno pečena, nevjerojatno ukusna i doslovno se rastapala u ustima. Nigdje u Hrvatskoj, a ni dosta šire, nema puno boljeg mesa od onog što su nam donijeli u utorak u Chevo’su. Uz japanski steak pili smo briljantan koktel od Taliskera, dimljene lavande i prošeka, koji se izvrsno složio s najmasnijom i najukusnijom govedinom koju možete zamisliti.
Selekcija steakova sadržavala je precizno medium rare pečene odreske škotskog angusa, hereforda i španjolske rubie gallege. Bilo se teško odlučiti je li efektnija angusova goveđa esencija ili gallegin pomalo egzotičan okus.
Visoke ocjene zaslužuje i u minutu precizno pečena grdobina, očišćena od opni, u beurre blancu s vrlo mnogo beluga kavijara. Ovo je jelo ultimativno luksuzno, ali bismo belugu čuvali za samostalno posluživanje, kao predjelo, dok bi u topli umak stavili pun0 jeftiniju a svejedno vrhunsku oscietru.
Ostala su jela, nažalost, bila lutanje po nesigurnom i opasnom terenu fine dininga. Predjelo od škampa s ananasom i holandskim umakom s redukcijom glava škampa patilo je od konceptualne i tehničke pogreške.
Konceptualno, nema puno smisla servirati škampa pečenog u ananasu, jer je ananas bitno slađi od škampa pa imate dojam da su škampi, najplemenitiji rakovi na svijetu, zalutali u nekakav voćni kolač. Tehnički gledajući, na svakom od desetak tanjura servirana je vidljivo različita količina umaka, što se naprosto ne smije. Jelo od jakovskih kapica, korabice, limete i čilija nije imalo baš nikakvu definiciju. Kotlet iberica bio je opasno prepečen.
Nasuprot ovim zamjerkama, moramo pohvaliti slasnu činjenicu da Chevo’s poslužuje Noelov kruh, trenutno vjerojatno najbolji u Zagrebu.
Chevo’s je ambiciozan,, radi s vrhunskim sastojcima i jako se trudi. Međutim, stječe se dojam da je otišao preširoko i previsoko, za što još nije spreman. Bilo bi optimalno da se u ovom trenutku drži steakova i par bazičnih ribljih jela i predjela. I da sve steakove servira na vrućim tanjurima.
Fotografije/Maja Riznić
