U drugoj polovici rujna u središnjoj Istri počinje druga turistička špica. Dok se autoceste prazne od turista koji pune obalu, ceste središnje Istre preuzimaju biciklisti, kamperi i autobusi s turističkim grupama. Prošlu srijedu u podnožju Motovuna nije se moglo naći parkirno mjesto. Na kiosku koji prodaje karte za shuttle koji turiste vozi u grad na vrhu brda bio je red, a prostor pred njim zauzimali su autobusi puni gostiju.
Ako pod Motovunom nismo imali gdje parkirati automobil, u Motovunu nije bilo mjesta više ni za jedan bicikl. Apsolutno svaki kafić i konoba u gradu bili su krcati. Na glavnom trgu, u trgovini-kušaonici istarske destilerije Aura, turisti koji nisu kušali rakije i likere fotografirali su se ispred destilerskih bakrenih kotlova. Konoba Fakin, koju je prije nekoliko godina otvorio jedan od najboljih motovunskih vinara Marko Fakin, u epicentru je ove posezonske dinamike. Na premium lokaciji, između motovunske Kule i Lođe, jedini je restoran u Motovunu koji savjesno pristupa i hrani i vinu.
Od otvaranja, kada im je procedure i tehnike postavio vrlo kompetentni Zdravko Tomšić, konoba Fakin se dosljedno drži bazičnog i poštenog kuhanja. Fakin ima turistički meni, ali dobro koncipiran. Nešto tradicijskih jela za one koji žele doznati nešto o istarskoj kuhinji, nešto bifteka i drugih mesnih odrezaka za one koji se žele najesti i ostati u zoni komfora i nešto univerzalno popularnih jela koja ipak imaju neke veze s lokalnim običajima, poput vitella tonnata ili pašte. Gotovo svako jelo, međutim, ima poneki element koji ga lokalizira.
U Motovunu u ovo doba godine to su, naravno, tartufi. Ne bijeli istarski tartufi jer bi oni cijenom i konceptom izašli izvan Fakinove definicije, već svježi crni tartufi. U srijedu smo zahvaljujući agilnim konobarima (servis je profesionalan i efikasan) uspjeli dobiti stol za četvero iako nismo rezervirali, a terasa je bila krcata. Cirkulacija gostiju u Fakinu u vrijeme ručka dovoljno je velika da, uz malo strpljenja, smjeste sve goste koji se pojave na ulazu. Najveća potražnja je za stolovima kraj zidina s kojih s pruža nevjerojatan pogled, ali i drveni stolovi pod bijelim suncobranima uz staru kuću u kojoj je smješten restoran s Fakinovom vinotekom, jako su ugodni i veseli.
Za predjela smo naručili Pijat Fakin, izbor pršuta, salama i sireva, i vitello tonnato. Pršut je bio vrlo dobar, s jasnim okusom mesa, nije bio preslan ni presušen, a istarske sušene kobasice bile su još bolje. Zreli ovčji sir bio je senzacija. Nažalost, kruh u konobi Fakin je najslabija točka i kvari dojam prilično dobre hrane. Teletina u vitellu tonnatu bila je uzorna, ali umak kao da je došao iz nekog fast fooda. Umjesto laganog umaka od tune, dobili smo par crta neke narančaste kreme koja je podsjećala na majonezu sa srirachom i gomilu matovilca. Od tog nas je umaka okus sirovog češnjaka proganjao još 24 sata.
Glavna jela su popravila dojam. Većina jela na meniju, možda i prevelik broj, sadrže tartufe. No apsolutno nijedno se ne radi ni s tartufatama ni groznim uljima od lažnih tartufa, iako fakin, nepotrebno, na stolu uz svoje vrlo dobro maslinovo ulje drži i ulje s tartufima. Sve što naručite s tartufima dolazi s pravim svježim crnim tartufima, u raznim količinama, ovisno o jelu. Za glavna jela naručili smo janjeće kotlete u umaku od timijana, svinjski file u umaku od tartufa i ragu od divljači s palentom.
Ragu od srnetine bio je neočekivano ukusan, meso fino obrađeno, čisto, meko i čvrsto istodobno, s bogatim šugom koji nije patio od uobičajene težine i viška začina i vina koja jela od divljači imaju na ovakvim mjestima. Svinjetina je pečena precizno, ružičasto u sredini, tako da je zadržala specifičnu slatkoću i sočnost, a svijetli umak od tartufa imao je fini mesni okus bez terora vrhnja, i dosta ribanih svježih tartufa koji su dali zemljani okus. Janjeći kotleti bili su minutu prepečeni a umak prilično preintenzivan za nježnu janjetinu.
Iako imaju vrlo dobru vinsku listu, u Fakinu smo htjeli piti samo Fakinova vina. Pjenušac Chamat je samo korektan (u Fakinu možete naručiti i genijalne šampanjce, mi smo zadnji put pili Drappier), malvazija je izvrsna, ali problem je što ne možete dobiti nijedan zreli teran. Prodaju berbu 2020. što je daleko premlado, u arhivi imaju još 2019. što je još uvijek prerano za pravo uživanje u Il Primu ili bazičnom teranu, vinima koja pokazuju impresivnost Fakinovih vinograda i njegova rigoroznog vinarskog pristupa. To je razumljivo, jer je potražnja za istarskim vinima tolika da ih jednostavno više nemaju za prodati, ali ne pomaže puno ako ste gost koji je možda samo jednom u Motovunu i želi doznati nešto o terroiru od amblematskog proizvođača s nizom Decanterovih medalja. Piti premlade terane prilično je besmisleno. Cijene nisu niske, janjeći kotleti koštaju 235 kuna, svinjetina 185 kuna, bifteci 230 kuna, predjela između 100 i 165 kuna. Općenito govoreći, međutim, Konoba Fakin je u dobroj formi i kada bi njihova nepretenciozna hrana bila standard za konobe na udarnim turističkim lokacijama poput Motovuna (vinska lista je ipak izvan konkurencije ovog žanra), Istra bi se kao destinacija kvalitativno popela za još jedan stupanj na ljestvici.
