Prije više od mjesec dana konstatirali smo kako je Tjedan restorana, svojedobno važna nanifestacija u zagrebačkom gatronomskom itinereru, izgubio svaki smisao. Na Tjednu restorana nije sudjelovao niti jedan važniji zagrebački restoran, osim Esplanadina Le Bistroa i Asie Gold, kao ni većina značajnijih restorana izvan Zagreba.
Slična se matrica ponavlja i kad je riječ o Tjednu Dobre hrane, koji je upravo počeo pod u organizaciji istoimenog magazina, foodie priloga Jutarnjem listu. Tjedan Dobre hrane uspio je, doduše, privoljeti dva važna zagrebačka restorana, Dubravkin put i Vinodol, da mu se priključe, ali Dubravkin put i Vinodol, te uporno kooperativnii Le Bistro, iznimke su u prilično slabom odzivu na ovu manifestaciju.
Dakle, opet nema Bevande i Plavog podruma, ni Carpaccia, ni Takenoka, ni Timea , ni Ab Ova, ni Mana 1 i 2, ni Tekke, ni Noela, ni Pelegrinija, ni San Rocca, i tako dalje, i tako dalje… Uz poznate razloge sve manjeg interesa restauratera za takve manifestacije, poput njihove nesiplativosti, kao i činjencie da se gosti uglavnom ne vraćaju, ovdje valja upozoriti na još jedan značajan argument protiv sadašnjeg formata raznih tjedana restorana.
Vrhunskim restoranima zaista nije u interesu da se nađu u posve istom kontekstu sa zalogajnicama poput Cantine, Delicije Libanesi, Starog fijakera ili Ribiča. To je kao da se vrhunski plavac ili malvazija prezentiraju na istom mjestu s no name vinima za petnaest kuna. Riječ je, naprosto, o čuvanju branda. Stoga bi bilo zgodno da organizatori sličnih festivala ubuduće razmisle o žanrovskim podjelama. Mogli bi pokušati s tjednom kreativnih bistroa, pa s tjednom velikih restorana, pa s tjednom burgeraja i roštiljarni Odziv bi u tom slučaju možda bio nešto relevantniji.
