Za Kranjsku Goru i njezin restoran Milku krenuli smo u 9.30 u subotu ujutro. Normalnom vožnjom trebalo bi otprilike 2 sata i 30 minuta do odredišta. Međutim, radovi na slovenskim autocestama produžili su putovanje za sat i pol vremena. Kad smo uočili da ćemo zakasniti nazvali smo restoran i objasnili da zbog nepredviđene, kilometarske kolone kasnimo otprilike petnaestak minuta. Osoba koja se javila je samo rekla da će prenijeti informaciju dalje. Pred hotel i restoran stigli smo u 13.39. Zbog problema s rampom na ulazu hotela čekali smo još nekoliko minuta.
Na web stranici Milke jasno piše kako je zadnji servis za vrijeme ručka u 13.30. Dakle, zakasnili smo 11 minuta. Uz to smo korektno javili da ćemo zakasniti. Zbog našeg kašnjenja od 11 minuta, kuhinja Milke nije nam htjela uslužiti veći jelovnik koji smo htjeli i koji nas je zanimao, već su rekli da imaju vremena samo za dvostruko manji jelovnik, jer se moraju pripremiti za ostale goste koji dolaze navečer. Ponavljamo, zbog 11 minuta kašnjenja.
Milka se nalazi u Kranjskoj Gori na zabačenoj lokaciji gdje dolaze ljudi koji ne žive u okolici. Kašnjenje gostiju Milka bi trebala uzeti u obzir. Uz to nismo dobili nikakvu ispriku jer ne možemo dobiti ono za što smo putovali otprilike 4 sata, već rečenicu da smo mogli malo brže voziti i da su Hrvatska i Slovenija blizu. To su nam rekli u skupom, Michelinovu restoranu. Milka je inače dobila zvjezdicu tri mjeseca nakon što se otvorila. Milka je mogla ponuditi veći jelovnik po ubrzanom tempu, na što bismo rado pristali, no rekli su nam kako to nije moguće jer ne žele da njihovi gosti razmišljaju o vremenu dok su u restoranu. Milka time šalje jasnu poruku da su večernji gosti važniji nego gosti koji dolaze za ručak. Ova odluka kuhinje nema ni financijskog smisla za restoran. Ona jednostavno razočarava gosta u startu.
Nažalost, ovo nije bio jedini eksces servisa za vrijeme našeg ručka. U restoranu su bila popunjena točno tri stola, sa šest gostiju. Izbrojali smo otprilike desetak stolova u blagovaonici Milke. Dakle, popunjenost je bila jako mala i gužve nije bilo. Svejedno, fokus servisa i kuhinje bio je negdje drugdje, umjesto na svim prisutnim gostima. Uočili smo da su, opet, neki gosti bitniji od ostalih. Tako je cijeli servis pažnju pružao dvjema gošćama koje su profesionalno fotografirale tanjure Milke. Zbog toga su, primjerice, vina i ostala pića za stol dolazila prerano ili prekasno, nedopustivo u restoranu ambicioznom poput Milke.
Nedopustivo je da se gost osjeća kako nije dobrodošao. Nažalost, ni to nije bio zadnji eksces servisa u Milki. U jednom trenutku konobar je bez pitanja dotočio običnu vodu u našu čašu. Ne bi to, naravno, bio nikakav problem da se u njoj nije nalazila mineralna gazirana voda koju smo upravo tom konobaru naglasili da želimo. Tako smo dobili razvodnjenu mineralnu. Nažalost, ni to nije zadnji eksces servisa u Milki. Glavno jelo došlo je za stol dok smo bili na toaletu oprati ruke. Nevjerojatno, u Michelinovu restoranu glavno jelo dolazi dok svi gosti nisu za stolom. Nažalost, ni to nije zadnji eksces servisa u Milki. Vinsku kartu nismo ni vidjeli jer nam je uporno nisu htjeli pokazati iako smo za nju pitali. Da ne govorimo o pravilu kako bi vinska karta trebala stići pred gosta čim sjedne. Ponavljamo, Milka je Michelinov restoran. Zvjezdicu je dobila nakon samo tri mjeseca rada.
Nažalost, ni to nije bio zadnji eksces servisa u Milki. Na kraju sad več tragikomičnog ručka htjeli smo popiti kavu na terasi i uživati u prirodi Kranjske Gore. Kavom nas nitko nije ponudio, već se osjetilo da smo previše vremena proveli u restoranu i da je vrijeme da odemo. To je zadnji eksces servisa u Milki. Za neku poluispriku zbog servisa i nepažnje, glavni kuhar na stol nam je takoreći bacio kekse. Kekse koje smo već pojeli i nismo ih htjeli još. Milkin servis daleko je najgori u cijeloj Sloveniji. Inače smo uvijek zadovoljni slovenskim gostoprimstvom i uslugom.
Mislili smo kako će dojam popraviti hrana. Nažalost, to se nije dogodilo. Hrana je prije svega lijepo prezentirana. Najbolje i najuzbudljivije stvari događaju se izvan službenog jelovnika, dakle u pozdravima i petit foursima. Pozdravi iz kuhinje su kreativni i ukusni. Linzer keksi punjeni pilećom jetricom su ugodno iznenađenje slatkasto-slanih okusa. Ostali pozdravi, poput hrskavih kolačića punjenih tikvicama, također ne zaostaju. Apsolutno najbolji tanjur dogodio se u sredini ručka, kao određeni intermezzo. Pržena svinjetina, celer, poriluk i dagnje stvorile su kreativnu bombu okusa. Prvi pravi slijed, sastavljen od rajčica i granita, prilično je zaboravljiv i nije imao esenciju okusa rajčica. Najbolji slijed na četverosljednom jelovniku sastoji se od kupusa i tolminskog sira. Tolminski sir zaista je ukusan.
Glavna jela, svinjetina i pastrva, potpuno su bezokusni. Uz poveći file dimljene pastrve koji nije sadržavao nikakav korektan prilog, već je uz nju išao garum od pastrve. Garum, koji je inače intenzivan i bogat okusima i umamija, ovdje je bio gotovo neprimjetan. Što je uistinu teško za napraviti. Uz manje i tek korektne komadiće svinjetine poslužena je nektarina kao prilog. Hrabro, ali rezultat je razočaravajući. Nektarine su imale okus tek prosječnog krumpira. Tamni umak uz svinjetinu već je bio puno bolji. Kruh koji je serviran prije glavnog jela glaziran je gljivama i jedan je od boljih koje smo probali. Glavni desert je također razočaravajući. Desert se sastoji od nekakve bezokusne kreme, hrskavca i puno gljiva. Gljive nismo uspjeli osjetiti koliko god se trudili. Petit foursi su potpuno druga priča. Puni herbalnih zanimljivih okusa, dobar su kontrast neugodno beskarakternom desertu. Kolači, koje smo dva puta dobili, topli su i pravi planinski završetak ručka.
Za pairing smo uzeli full experience. On se sastoji od jednog kućnog soka, nekoliko stranih vina i nekoliko slovenskih vina, piva, koktela i likera. Pića su najbolji dio cijelog iskustva u Milki. Glavni sommelier zna svoj posao i koristi dobra vina. Prava je šteta što pića ne dolaze u pravo vrijeme za stol. Inače dobar koktel dobili smo nekoliko minuta nakon deserta, kad je ionako bezokusna krema već splasnula. Vinsku kartu nažalost nismo vidjeli, iako smo za nju pitali jednog konobara koji je rekao da će ju sommelier donijeti. To se nije dogodilo već je forsiran wine pairing ili full experience.
Investitorima Milke također je bilo bitno samo uređenje restorana. Uređenje je u skandinavskom stilu te izgleda predivno. Spajaju se elementi iz prirode Kranjske Gore u topli planinski ugođaj blagovaonice. Vjerujemo kako je Milka više od pola svoje zvjezdice zaslužila na temelju uređenja i ambijenta.
Na temelju hrane i servisa, dobivena zvjezdica za Milku ostavlja mnogo upitnika nad glavom.
