Jutros smo u ribljem bistrou Amfora doručkovali frigane lignje. Lignje su bile korektno, hrskavo pržene, uobičajeno gumaste i blago bezokusne. Baš kao i svake smrznute lignje oceanskog porijekla u bilo kojoj zalogajnici u kojoj redovito mijenjaju ulje u fritezi. Porcija friganih lignji s tonom pomfrita koji nije bio hrskav, ali ni premasan, i s bezveznim kruhom, košta 80 kuna.
Amfora zapravo po mnogočemu podsjeća na prastaru riblju zalogajnicu Mimice u Jurišićevoj, osim što je nešto skuplja. Ali, sistem je isti: jednostavna riblja jela iz friteze, plus jednostavna i jeftina pića. I to je u redu. Amfora, doduše, drži i nešto svježe ribe: danas su imali trilje i osliće. Jako ljubazna konobarica pozvala nas je da drugi put dođemo na svježu ribu, “pravu jadransku”.
U Amfori smo povremeno znali sjediti prije mnogo godina, kad je jedan stariji gospodin s kojim smo bili u dobrim odnosima ondje skoro redovito već u devet ujutro počinjao dan gemištima, srdelama ili giricama. Amfora je naprosto takvo mjesto: ni dobro ni loše, nego funkcionalno za određeni tip publike, baš kao Mimice. I to je sve u redu i tako je Amfora funkcionirala cijelu vječnost.
Onda su prije par godina neki ljudi koji se bave PR-om odlučili izmistificirati Amforu, pa su ondje počeli dovoditi strane gastro novinare. Pa je Amfora, tko zna kako i zašto, ušla u hrvatski Gault-Millau. Pa su predstavnice Gault-Millaua nedavno odvele u Amforu samu Leonor Espinosu, najbolju cheficu na svijetu.
Ovdje se radi o kolosalnoj zabludi. Voditi gospođu Espinosu u lokal koji rutinski ubacuje smrznute lignje u fritezu i toči jeftina vina zaista nije reprezentativno ni za koji žanr hrvatske kuhinje; radi se naprosto o pomalo bizarnom hipsteraju. Nadalje, premda jako volimo Dolac, moramo priznati da Dolac nema baš nikakve veze s čuvenom Boqueriom u Barceloni. Ugostiteljska ponuda na Dolcu uglavnom je mediokritetska a katkad zna biti grozna. Splitska tržnica s Pinku i Noštromom gastronomski i ugostiteljski neusporedivo je bolja od Dolca.
Hrvatska gastronomija zaista ne dobiva ništa guranjem jedne osrednje zalogajnice ondje gdje joj nije mjesto, ni lažnim predstavljanjem Dolca kao tržnice s dobrim i autentičnim gostionicama.
