Na UN-ovom klimatskom summitu u Egiptu nije bilo dovoljno vode ni hrane, gladni i žedni političari suočili se s posljedicama svojih odluka

Najveći svjetski ekološki summit, UN-ova Konferencija o klimatskim promjenama COP27 ove se godine održava u Šarm-el-Šeiku u Egiptu. I političari su se odmah po dolasku suočili sa slikom svijeta kakav bi uskoro mogao biti upravo zahvaljujući njihovoj neodlučnosti. Prvih par dana summita, javljaju reporteri, obilježila je masovna glad i žeđ. Fontane i aparati za vodu s logom Coca-Cole (jednim od najvećih potrošača plastike na svijetu) stajali su prazni na afričkom suncu, a sendviča i krosana sa štandova nestalo je već rano ujutro. Samo je sladoleda bilo dovoljno, pa su se neki delegati doslovno hranili njime.

U redovima za hranu čekalo se po 40 minuta, pa onda u odvojenim redovima za plaćanje. Neki su ostatke nepojedenih krafni i sendviča spremali u vrećice i čuvali za večeru, jer ničega nije bilo. Nakon cijeloga dana rada, morali su se zadovoljiti kruškom iz ukrasnih aranžmana ili ustajalim komadom peciva od burgera od ručka. Razlog ovom debaklu je, naravno, loša organizacija. Ali mediji su situaciju odmah pretvorili u karmičko pitanje. To što se dogodilo delegatima na ekološkom summitu, upravo zbog neodlučnosti njihovih vlada u suzbijanju klimatskih promjena i prilagodbi njima, moglo bi se prije nego što očekujemo dogoditi svima.

Gladni i žedni, političari su bili prilično nervozni na jako važnoj raspravi o tome hoće li se na dnevni red summita uvrstiti pitanje odšteta za gubitke pretrpljene uslijed klimatskih promjena. Atmosferu je poboljšavao obilžnji McDonald’s iz kojeg su hranu dovozili automobilima kroz pustinju. Na lanjskom summitu u Škotskoj dogovorene su glavne važne stvari, Glasgowski klimatski sporazum i Pariški pravilnik.  Glasgowski sporazum je niz odluka i rezolucija koje bi trebale ojačati sabotirani Pariški sporazum, a Pariški pravilnik su smjernice članica Pariškog sporazuma o smanjenju štetnih emisija kroz veću transparentnost, zajedničke rokove i uvođenje ujednačenih standarda za međunarodno tržište kvota ugljičnog otiska.

Ove godine najvažniji je Loss and damage moment, stvaranje financijskog mehanizma za pomoć zemljama koje trpe goleme štete zbog klimatskih promjena. Riječ je o izuzetno problematičnoj temi. Zemlje s niskim emisijama koje su poplavljene ili gledaju kako njihovi otoci tonu u ocean zahtijevaju da im razvijene zemlje s visokim emisijama koje su izazvale pogoršanje klime isplate odštetu. Bogate zemlje poput Amerike boje se da će pristanu li na taj mehanizam, morati snositi golemu zakonsku i financijsku odgovornost za štetu koju su njihove korporacije i kolonijalne politike destljećima nesavjesnih praksi izazvale u raznim dijelovima svijeta.

Katastrofe izazvane klimatskim promjenama poput nedavne poplave koja je uništila doslovno trećinu Pakistana i ostavila ljude bez ikakve pomoći, pokazuju da ne samo da je kasno za bilo kakvo zaustavljanje klimatskih promjena ili svojevrsno ozdravljenje klime, već ističe vrijeme i za smislene prilagodbe. Štete su sve veće i dugoročnije, zemlje u razvoju nemaju ni novca ni kompetencija da se brzo prilagode i postanu otpornije na katastrofe. Razvijene zemlje, kako smo vidjeli više puta, preuzimaju obveze pa se izmotavaju kad dođe vrijeme da ih ispune. Sve to pokazuje da unatoč hororima s kojima se sada već suočavaju ljudi u svim dijelovim svijeta, ni politička svijest ni politička volja još ne postoje da bi se donijelo stvarno rješenje.

Izuzetak nisu ni egipatski političari. Dok se zemlja suočava s akutnom nestašicom vode, već sada nemaju dovoljno za normalne potrebe stanovnika, dok Egipat ugošćava summit na kojemu je jedna od najvažnijih tema univerzalni pristup vodi,  duboko u pustinji na rubu Kaira gradi se  Green River, gigantski niz jezera i parkova, plus cijela umjetna rijeka koja bi se trebala protezati kroz Novi glavni grad kako zovu ovaj projekt. Možda iskustvo gladi i žeđi u luksuznom Šarm-el-Šeiku nečemu pouči delegate.