Mama već pedesetak godina za svaki Božić radi išlere. Slastičarna Orijent, dok je još bila dobra, u starom režimu, u svoje je blagdanske pokon pakete redovito uvrštavala genijalne išlere, koji su se topili u ustima. Najukusnije smo išlere ipak kupovali u bečkom Demelu.
Zbog dugogodišnjih i temeljitih iskustava s išlerima mislimo da znamo ponešto o tom raskošnom kolaču, koji se bazično, sastoji od mekše verzije prhkog tijesta s orasima i ultrabogate čokoladne kreme s puno maslaca. Glazura je također crna, čokoladna. U išlere, ni u tijesto ni u kremu, nikad se i nipošto ne smije stavljati margarin, premda na web stranici Coolinarika piše da u išlere ide margarin.
Danas smo u kvartovskom supermarketu iz čiste znatiželje kupili Išlere sa Eurocremom, koje proizvodi srpski Swisslion. Eurocrem je, neki se još sjećaju, krema od lješnjaka i mliječne čokolde koja je bila iznimno popularna u bivšoj državi .
Išleri s Eurocremom jedan su od najgroznijih konditorskih proizvoda koje smo ikada i igdje probali. Biskvit je suh, tvrd i žilav. Takav poluproizvod zapravo ne bi smio izaći na tržište. Krema od Eurocrema toliko je slatka da izaziva karijes čim je pogledate. Zbog viška šećera ne osjeti se nijedan drugi okus, ako uopće postoji. Išleri s Eurocremom (12 kuna za 125 grama) spadaju među trash proizvode koje treba zaobilaziti u širokom luku.
