“Ne bih želio zvučati pretenciozno, ali ja više nisam igrač za male utakmice. Zanimaju me samo finalne utakmice” pričao nam je u petak Moreno Coronica, jedan od najvažnijih hrvatskih vinara i jedan od trojice ljudi koji su presudno utjecali na stvaranje moderne istarske vinske scene (druga dvojica su Franko Kozlović i Ivica Matošević).
Do metafore s utakmicama došli smo komentirajući prvo šanse hrvatske nogometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu (Coronica misli da bi mogli proći jako dobro), a zatim pojedine događaje u lokalnom vinarstvu, u kojima on nije htio sudjelovati jer misli da nisu dovoljno profesionalno i pažljivo pripremljeni.
Moreno Coronica buteljirao je svoj prvi teran 1997. godine. Četvrt stoljeća kasnije, Coronica se doima ambicioznije nego ikad (a dugo se poznajemo ).
“Mislim da su mnogi istarski vinari, uključujući i mene, prije šest ili sedam godina izgubili fokus i orijentaciju. Svi smo jurili za tim da proizvedemo što više svježih malvazija, jer se one prodaju same od sebe, jer treba zadovoljiti tržište, jer ne smiješ riskirati da ispadneš s vinskih karti, što se može dogoditi ako nemaš dovoljno vina u određeno doba godine. Mislim da je sada vrijeme da se koncentriramo na postizanje maksimalne kvalitete u kategoriji odležanih bijelih vina, ali još više crnih vina, osobito terana, s kojim u Istri zaista možemo napraviti velike stvari. I mislim da u tome moramo biti hrabri i beskompromisni. Ja sam, primjerice, ukinuo obični teran i sad proizvodim samo Gran teran. Kad godina nije dovoljno dobra za Gran teran, naprosto ga preskačem. Recimo, berba 2019. nipošto nije bila loša. Ali, procijenio sam da mi je teran na 90 posto, pa neće biti Gran terana iz 2019, budući da na tržište želim puštati jedino Gran teran koji je po mom mišljenju na 100 posto.”
U petak popodne prvo smo obišli Coronicine vinograde: kontrast između teške, ljepljive crvene zemlje i žutozelenog lišća loze vizualno je dramatičan.
Zatim smo u njegovoj vinariji u Korenikima probali niz vina iz tankova i bačvi: cabernet sauvignon, teran i merlot iz ovogodišnje berbe imaju zaista senzacionalan potencijal. Cabernet je toliko moćan, velik i aromatski ekspresivan, da bi ga Coronica za nekoliko godina možda trebao buteljirati kao samostalno vino, a ne samo kao sastavnicu cuveea Grabar.
Zatim smo u velikoj blagovaonici kompleksa u Korenikima uživali u kasnom ručku, kojeg je skuhao Ivan Badurina, suvlasnik Badija, najboljeg umaškog restorana. Uz tartar od oradela, škampe i carpaccio od tune pili smo Coronicin pjenušac, a uz genijalnu pastu s kozicama, pistacijama i čilijem Gran malvasije iz 2016. i 2019.
Berba 2016. zadržala je puno svježine i voća, s još vidljivim elementima drva, no Coronica preferira 2019. za koju više nije koristio drvo, jer mu se čini čišćom i autentičnijom. Uz lista na žaru, pokapanog s malo Coronicina mladog, jakog, neonski zelenog ulja, također smo pili bijela vina, da bi ručak završili spektakularnim magnumom Gran terana iz 2015. uz 36 mjesečni parmezan. Gran teran iz 2015. prije nekoliko je godina osvojio Decanterovu zlatnu medalju. Sad je još mnogo zaokruženiji i elegantniji, i pokazuje koliko uspješno Coronicini terani dozrijevaju.
Uz vatru u otvorenom kaminu, nastavili smo filozofirati o mogućnostima uvođenja pravila za proizvodnju vrhunskih terana, po uzoru na striktna pravila o proizvodnji, odležavanju i označavanju vrhunskih vina u pojedinim čuvenim europskim vinogorjima.
Moreno Coronica na vrhuncu je karijere: njegova se vina prebrzo prodaju, dobivaju izvrsne ocjene, a kušanje vertikale terana, koje je Coronica priredio ovog proljeća, kad su najbolji dojam ostavila 13 do 15 godina stara vina, esencijalni je doprinos afirmaciji ikonografske istarske crne sorte.
Uistinu je iznimno važno što je Moreno Coronica baš sada, kad je na vrhuncu, odlučio promijeniti i dodatno unaprijediti svoja vina.
