Od prvog do zadnjeg trenutka posjete Tomaževoj konobi u mjestašcu Vošteni u Istri, osjećaj je kao ste zapravo ušli u nečiju kuću i kod njih pojeli hranu. Atmosfera je do te mjere domaća da vam je žao ako niste dio lokalaca ili obitelji koje su tu stalni gosti. Mnogo njih dolazi po pršut kojim se Tomaževa konoba ponosi i ima zašto, neki dođu pojesti i zatim sve to skupa preraste u druženje.
Obitelj koja vodi lokal (davno je držala i navodno prvu pizzeriju u Puli) je iznimno pristupačna, voli popričati sa svojim gostima kao i navesti što je danas svježe. Primjerice, kćer kuharice nam je rekla da je danas umjesila njoke i kako bi ih trebalo probati. Kasnije nam je simpatična kuharica rekla da često unutar restorana zna pripremati njoke jer se ne voli zatvoriti u kuhinju te da su mnogi gosti zainteresirani za proces, osobito stranci. A hrana je slična atmosferi restorana, domaća. Jelovnik je kratak, ali ocrtava najpoznatije istarske specijalitete koji su poznati gotovo svima.
Domaći pršut, slanina, ombolo, sirevi, istarske kobasice, razna izdanja šuga (trenutno ima i sezonski šugo s vrganjima) i jela po dogovoru. Istarska plata suhomesnatih proizvoda je zaista dobra i velika, a među svim proizvodima posebno se ističu kobasica i pršut. Iznimno je pohvalna i činjenica kako Tomaževa konoba ima svoj domaći kruh koji je za stol stigao topao. Nadalje, Tomaževa konoba za stol gosta stavlja svoje maslinovo ulje. Dakle nema bezimenih maslinovih ulja, nepoznatog podrijetla. Domaćini su nas ponudili i svojim tek ubranim mladim maslinovim ulje, koje će biti spremno tek poslije nove godine. I ono je fenomenalno. Glavna jela su njoki u boškarinovu šugu i istarske kobasice s kiselim kupusom i krumpirom.
Porcije su velikodušne, okusi vrlo dobri, a hrana tehnički precizno pripremljena. Naprimjer, njoki su kuhani točno al dente, meso boškarina se raspada pod vilicom koliko je mekano, a umak nije niti vodenast niti previše gust, već ravnomjerno pogođen. Istarske kobasice i kiseli kupus gotovo su idealna okrijepa u sad već malo hladnijim danima. Krumpiri koji idu uz kobasice su hrskavi izvana, a mekani iznutra te nimalo masni. Vrlo dobar domaći tanjur, bez nepotrebnih elemenata. A takva je i cijela konoba. Cijene su i više nego prijateljske.
Teško je naći jelo iznad 100 kuna. Istarski pijat košta 70 kuna, a i više je nego dovoljan za dvije osobe. Istarske kobasice dođu 90 kuna, kao i šugo s boškarinom. Dakle za stotinjak kuna po osobi može se pojesti obilni ručak ili večera. Zamjerka bi bila što Tomaževa konoba nema buteljirana vina, osim možda jednog ili dva. Argumentiraju kako ljudi koji dolaze najviše vole i uzimaju njihovo domaće vino. Međutim, nekako su pronašli jednu butelju solidne Armanove malvazije. U redu, ako su takve želje gostiju koji dolaze poštujemo to, no šteta kako nema izbora nekih kvalitenih istarskih vinarija koje bi pratile kuhinju.
Sveukupno gledajući, Tomaževa konoba je pohvalni primjer poslovanja konobi u Istri. Nema lažnih elemenata kojima se varaju gosti. Nema nepotrebnih jela na jelovniku, koja često znaju biti pretenziocna i neiskrena. Nude ono što znaju raditi i što predstavlja jedan određeni vakum istarske kuhinje. Tomaževa konoba možda je reliktni dio istarske kuhinje, ali bi ju svakako trebalo sačuvati.
Vošteni 19
HRANA 4 VINA 2 SERVIS 4 AMBIJENT +3
