Oko 15. rujna pojavljuju se prvi fioroni i evo veselja! Prvi bijeli tartufi, međutim, ne mirišu intenzivno. Kratko traju i često znaju imati puno crva, ali ih svejedno obožavam. A za nas restoratere svaka je nova sezona bijelih tartufa silno uzbudljiva. Iskusni tartufari poput gospodina Ipše, vole reći da “treba storit jedna luna”, te da temperatura mora mora jako pasti da bi bijeli tartufi dobili onaj svoj veličanstveni duboki miris i zreli okus.
I ove godine mogu potvrditi da vrhunski bijeli tartuf posjeduje posve jedinstvenu animalnost, uz arome plina, petroleja i češnjaka. Taj me češnjak godinama mučio. Nisam bila sigurna jesam li ga ispravno identificirala, ali mislim da ga se zaista može osjetiti kad se na gomili nađe nekoliko kilograma tartufa. Ova je godina količinski 20 do 30 poso slabija od lanjske, ali je zato kvaliteta superiorna.
Zanimljivo je da je i cijena niža, visokoj kvaliteti usprkos. Bijeli se tartuf trenutno prodaje za 1200 do 1500 eura za prvu klasu, jer se naši tartufari u formiranju cijena oslanjaju na talijansku bruzu na kojoj su cijene pale. Ovogodišnji Ipšin kapitalac teži više od pola kilograma. I zaista genijalno miriše.
