Hrvatska je preplavljena azijskim restoranima. Samo u Zagrebu radi stotinjak azijskih restorana i sushi shopova, što znači da ih ima više nego roštiljarni. Azijski restorani iz Zagreba već godina otvaraju podružnice na moru, a nedavno je sushi bar Taiyo iz Rijeke otvorio restoran u Zagrebu. Nažalost, većina azijskih restorana u Hrvatskoj ništa ne valja.
Gotovo svi rade sa smrznutim, i to jeftinim smrznutim proteinima, a mnogi zapravo ne kuhaju nego koriste već gotove umake, paste i praškove. Stoga smo, u gomili loših i mediokritetskih, jedva uspjeli izdvojiti trinaest solidnih do odličnih azijskih restorana u Hrvatskoj. Ovih se dana otvara i zagrebački Matsu, pa se nadamo da će se kvalitativna razina azijskih restorana u glavnom gradu ipak ponešto popraviti.
Na našoj listi nema El Tora, koji priprema jedan od najboljih sushija u Zagrebu, zato što El Toro po definiciji nije azijski restoran. Nema ni Nomua, jer Nomu, uz sushi i fusion, reže najbolje pršute u Zagrebu. Nema ni Hiltona u Radničkoj, koji uz azijski ima i klasični zapadni meni.
Tekka poslužuje najbolji sushi u Hrvatskoj. Tekkin nigiri s masnom tunom jelo je visoke međunarodne klase. Tekkin fusion meni pouzdan je s tehnički kompetentno pripremljenim jelima. Šteta je što se prerijetko mijenja. Profesionalno gledajući, upravo je uzorno da je Tekka u Rovinju jednako dobra kao Tekka u Zagrebu.
Matsunoki u hotelu Bellevue raskošan je restoran s odličnim sushijem i najboljom vinskom kartom među svim hrvatskim azijskim restoranima.
Izakaya je toliko uspješna i prepuna da se naprosto mora naći pri vrhu ove liste. Izakaya ima zabavnu vinsku kartu, zanimljive koktele, dobar sushi, odličnu atmosferu i pruža solidnu vrijednost za novac.
Arigato se uglavnom bavi japanskom kućnom kuhinjom. Neka su jela, poput nabea ili lososa u teriyakiju zaista odlična. Druga su manje uspješna. Vinska karta prilično je nepouzdana.
Saralee’s Thai Streetfood najmirisniji je kiosk u Zagrebu, s velikim porcijama autentično skuhane i začinjene hrane. Proteini su, nažalost, uglavnom drugorazredni, a ekspozitura u Branimirovoj ne izgleda baš privlačno, premda je stalno puna.
Royal India također ne koristi dobro meso, ribu i rakove. Ali kuha fenomenalno, baš kao da ste u nekom curry houseu u Londonu. Uživate li u suzama i znoju od ljutine kašmirskog čilija, Royal India pravo je mjesto za vas.
Rameni chefa Vida Nikolića najbolji su u Hrvatskoj, još otkako je Tvrtko Šakota prestao kuhati ramen. Torikaya je pametan koncept s veoma dobrom hranom, korektnim cijenama i izvrsnom poslugom.
Mali lokal Vida Nikolića u Španskom po mnogočemu je zabavniji od Torikaye, ali je od početka imao ozbiljnih problema s izborom pića, osobito vina.
Nami je odlično uređen restoran na glavnoj opatijskoj ulici, sa sasvim solidnim sushijem i kompetentnom vinskom kartom.
Jelovnik za popularni restoran u centru Zadra osmislio je, naravno, Vid Nikolić, najspominjaniji čovjek u ovom tekstu. U zadarskom se akvatoriju uzgajaju veličanstvene plave tune, pa Maguro ne bi smio imati problema s nabavom.
Prije nekoliko godina, kad se tek bio otvorio, Namaste se bavio visokom južnoindijskom kuhinjom, koja se drastično razlikuje od angloindijskog stila Royal Indije, pa ta dva restorana nema smisla uspoređivati. S vremenom, međutim, Namaste je postao malo prozaičniji.
Soi je vibrantno, zabavno mjesto s dobrim izborom piva i koktela, ponešto vina i nizom azijskih klasika poput zelenog curryja, ramena i katsu piletine.
Ponovimo lekciju: Takenoko je bio prvi i dugo godina najbolji japanski restoran u Hrvatskoj. U zadnjih par godina Takenoko je imao ozbiljnih problema s osobljem i kvalitetom sastojaka. Dobra je vijest da veliki chef Mario Starman i dalje radi u Takenoku. Druga je dobra vijest da nam je jedan ugledni istarski restorater rekao kako je prije par tjedana u Takenoku izvrsno ručao. Nadamo se da se Takenoko vraća.