Nadležne su inspekcije poslije dugo godina neobične diskretnosti, napokon počele obavljati svoj posao. Rezultati su očekivano porazni. Smrt dječaka iz Bregane, koji je umro od trovanja salmonelom iz Kauflandovih jaja, koje je u Hrvatsku iz Poljske uvezla tvrtka Pivac, bila je očigledno okidač za pojačani inspekcijski nadzor. Koji je otkrio salmonelu u Lidlovoj piletini, kao i u Konzumovim ćevapima, pa se u hrvatskoj javnosti počelo govoriti o kaotičnom stanju u masovnoj prehrani. Što je potpuno pogresno.
Stanje u industriji masovne hrane već je dugo vremena jednako katastrofalno, samo što je to sada službeno potvrđeno. Zapadna Europa prvi se put prije tri godine suočila s činjenicom da je industrija masovne hrane nužno industrija masovnih prevara.
Prije tri godine otkriveno je kako cijeli niz velikih europskih i svjetskih brandova u svoje proizvode od govedine zapravo stavlja konjetinu. Siroti konji masovno su se uvozili iz Rumunjske, a njihovo je meso zamjenjivalo skuplju govedinu u burgerima, lasagnama, bologneseu i nizu sličnih industrijskih proizvoda, koji se temelje na govedini. U nekim su slučajevima burgeri deklarirani kao 100% beef zapravo sadržavali sto posto rumunjske konjetine. U toj su povijesno važnoj prevari sudjelovali i veliki lanci supermarketa, poput britanske Asde. Konjski skandal iz 2013. povijesno je vazan iz dva razloga. Prvo, taj je skandal zorno pokazao da industrija masovne hrane na čelu sa supermarketima, koristi najjeftinije moguće sastojke za velik dio svog asortimana. Drugo, i važnije,konjski je skandal dokazao da ne treba potpuno vjerovati deklaracijama na robi koju kupujete u samoposluživanjima: svo to konjsko meso službeno je deklarirano kao goveđe. Isto kao što brojni proizvodi od piletine koji se prodaju u našim dućanima, sadrze barem 40 posto soje.
Okej, svi znamo da su meso, jaja i veci broj mliječnih prerađevina koje se prodaju u supermarketima, zapravo roba najniže kvalitete. Ovih smo se dana, međutim, uvjerili da je ta roba fizički opasna. Stoga je nužno pojačati pritisak na supermarkete da podignu i razinu kvalitete, i higijenske ispravnosti svojih proizvoda: to je podjednako globalni i lokalni proces.
A do tada, zašto ne kupovati meso i jaja od proizvođača ili malih trgovaca kod kojih je sljedivost, higijenu i kvalitetu lakše nadzirati. I zašto , pobogu, osim iz čiste lijenosti, kupovati ćevapčiće u supermarketu? Puno je pametnije, kreativnije i zdravije kupiti neki komad teletine ili govedine, pa ga samljeti kod kuće ili svog mesara, pa onda s klincima oblikovati ćevape ili pljeskavice. A nije ni skuplje. Krajnje je vrijeme da se Hrvati počnu rješavati ovisnosti o supermarketima, barem kad je riječ o mesu i mliječnim proizvodima.
