Homa je zamišljena kao spoj nekoliko trendovskih elemenata: odlično industrijsko-minimalističko uređenje, spoj bistrologije i fine dininga s tek nekoliko (čitaj: nedovoljno) nacionalnih jela, a više skandivansko-talijanskih utjecaja te listom zanimljivih biodinamičkih jantarnih vina. Međutim, Homa se negdje gubi u prijevodu, iako u nekim trenucima uspješno provodi svoj koncept.
Primjerice, naša večera je započela s elaboriranim, gotovo visokim autorskim pozdravima s lokalnim sastojcima koji signaliziraju gdje bi večer mogla i trebala voditi. Kajmak s juga Srbije i domaći kruh transformiran u elegantne zalogaje. Pozdravi se nastavljaju u jednako dobrom tonu: čips na kojem s espumom od sira i papričica odličan je amuse bouche okusno i teksturalno, kroketi od artičoke, lješnjaka i crnog tartufa su raskošni i vrlo dobro izvedeni.
Najbolji trenutak večeri bio je već treći pozdrav. Gazpacho od rajčice, hrena i malina bio je fenomenalan. Tehnički perfekatn, kolokvijalno bi se reklo da je Homin gazpacho jelo koje liječi. Večera u Homi nastavila se u vrlo dobrom tonu i s prvim jelom, nekom vrstom rekonstrukcije burek pite. U ovom jelu Homa ponovno želi eleganciju pa se vraćaju tartufi iz pozdrava, uz kremu od celera i kajmaka.
Homa je najuspješnija kad uzima lokalne sastojke i jela kombinira ih s elementima pod stranim, uglavnom skandinavskim utjecajima. Zaista je šteta što i ostatak večere nije protekao u tom tonu. Homa se najviše gubi na ribljem dijelu jelovnika. On nije posebno loš sam po sebi već je nepotreban, a uz to je prilično nekarakteran u okusima. Na jelovniku od šest slijedova koji smo probali, dva su riblja jela.
Prvo, hobotnica pečena na maslacu s maslinama nema nikakvog specifičnog okusa, gotovo da je dosadna. Sipa s tjesteninom i juhom je čisti flat line. Ova jela, koja nisu specijalno loša ili tehnički pogrešna, jednostavno okusno i žanrovski ne funkcioniraju i nisu na razini tanjura koje smo dobili u prvom dijelu večere. Nitko ne bi primijetio da ih Homa makne s jelovnika. Za prijelaz u mesni dio jelovnika kao palate cleanser poslužuju granitu od limuna.
Slijedila je bistronomska klasika, viđena već mnogo puta: svinjski obrazi s mrkvom, pireom od celera i tamnim umakom od vina. Još jedno ne baš uzbudljivo jelo, ali ipak neusporedivo bolje od ribljeg dijela jelovnika. Glavno jelo bio je najbolji trenutak još od Homine verzije bureka, juneći jezik sa sladoledom od senfa i bordelaise umak. Debeli jezik je poput steaka, fantastično mekan, sladoled mu dodaje zanimljive okuse, a umak je bio savršeno pripremljen, intenzivan, bogat i gust, što je bilo i nužno jer meso nije pratio nijedan konkretan prilog. I bez priloga, jezik je bio zaista vrhunsko jelo. Za desert smo dobili simpatičnu ciglastu vazu napunjenu “zemljom” od čokolade, ispod koje se nalazi menta. Desert je vrlo dobar. Cijela večera u Homi oscilirala je između odlične i prosječne, uz nekoliko dosadnihi trenutaka.
Vinska karta je odlična. Na njoj se nalaze sekcije biodinamičkih jantarnih vina, vertikale francuskih i talijanskih vina, kao i nekoliko zaista bitnih vinara poput Gravnera, a uočili smo i nekoliko butelja Oma Milana Budinskog u hladnjacima, što pokazuje koliko ažurno Homini sommelieri prate regionalnu vinsku scenu. Mi smo u Homi ciljano uzeli pairing s lokalnim biodinamičarima, za što se servis maksimalno potrudio. Vina organske i biodinamičke proizvodnje u Srbiji jesu korektna, ali se vidi kako scena još mora puno raditi kako bi došla na relevantnu razinu poput Slovenaca ili određenih hrvatskih proizvođača.
Servis je fantastičan. Jako ljubazna i visoko profesionalna konobarica maksimalno se potrudila da nam uljepša boravak u restoranu. Homa želi biti gastronomski relevantan restoran na regionalnoj sceni, no zasad taj cilj odrađuje s polovičnim uspjehom.
Senjanina Ive 4, Beograd
HRANA +3 VINA +4 SERVIS +4 AMBIJENT +4
