Bidermajerski restoran zagrebačkog five star hotela palače Le Premier u Držislavovoj ulici uglavnom zjapi prazan. Danas između podneva i pola dva bili smo jedini gosti Premierova restorana. S obzirom na koncept menija i kvalitetu kuhanja, logično je da Le Premierov restoran zjapi prazan.
Za glavno smo jelo naručili ribeye. Na jelovniku ne piše ništa o pasmini , porijeklu ili eventualno duljini odležavanja mesa, što je danas već posve substandardno. No, sam ribeye bio je još puno gori od opisa. Prvo, meso je bilo dinstano a ne pečeno. Na ribeyu nije bilo crnih tragova roštilja (koji su se, međutim, vidjeli na grilanoj mrkvi i šparogama) dok na okusu nije bilo na traga Maillardovoj reakciji. Konobara smo zamolili da pita kuhare jesu li suvidirali naš siroti odrezak. U kuhinji su rekli da nisu, što znači da su ga pekli na hladnijem dijelu grila kako bi dobili crveni presjek, što je valjda najgora greška u pripremi steakova. Osim toga, naš je dinstani steak serviran na mlakom a ne na vrućem tanjuru, što je nedopustivo.
Premda je meso bilo mekano, ovakav pristup steakovima zaslužuje čistu jedinicu. Tartufi na ribeyeu nisu mirisali ni po čemu. Radilo se ili o pasteriziranim tartufima iz teglice kakvi se ne koriste u boljim restoranima, ili o smrznutim tartufima koji se uopće ne smiju koristiti u ozbiljnijem ugostiteljstvu.
Predjelo, juha od pivca, bila je nešto bolja, premda bez ikakvog specifičnog okusa. Le Premierov meni hotelski je konvencionalan: veliki gamberi, tartar od tune, carpaccio od boškarina, dvije juhe, dvije tjestenine, jedan rižoto i pet ne baš maštovitih glavnih jela. U oči upada jedino jastog, koji nije skup, košta samo pedesetak eura, i koji je vjerojatno zamrznut jer bi se svaki razumni restoran hvalio akvarijima sa živim hlapovima i jastozima. U Le Premieru nismo vidjeli akvarije s rakovima.
Vinska karta nije loša, ali je pomalo iritantna. Čaša odličnog šampanjca Louis Roederer Brut Premier košta 24 eura. Toliko smo lani šampanjce sličnog ranga plaćali u pariškim hotelima Le Meurice i Crillon, koji ipak spadaju među najraskošnije hotelske palače u Europi. Zaista ne znamo zašto skoro svi zagrebački hotelijeri, s iznimkom Hiltona, toče šampanjac po pariškim i londonskim cijenama. Valjda žele stvarati velike zalihe non vintage šampanjaca. U Le Premieru čak se ni čaj ne servira kako treba: filter vrećicama nije mjesto u hotelima s pet zvjezdica. Da nije bilo zaista ljubaznih, pristojnih i profesionalnih konobara, naš bi se posjet Le Premieru pretvorio u potpuni debakl. Ovako se radilo samo o gastronomskom debaklu.
Ulica kralja Držislava 5, Zagreb
HRANA -2/5 VINA -3/5 AMBIJENT 3/5 SERVIS -4/5
