Arigato u Berislavićevoj ulici otvorio se prije nešto više od godinu dana. Arigato je prvi zagrebački japanski restoran koji se ne bazira na sushiju (drže samo tri ili četiri vrste rolica). Arigato se bavi japanskim kućnim kuhanjem uz par široko popularnih restoranskih formata.
Arigato svakako predstavlja osvježenje za zagrebačku restoransku scenu, no čini nam se da zasad nije iskoristio svoje komparativne prednosti, o čemu svjedoči i činjenica da je u petak između dvanaest i dva kad smo ondje zadnji put ručali, bio potpuno prazan Evo dobrih i loših strana Arigata.
Jela su tehnički dobro i precizno pripremljena. Svježi losos je možda najbolje termički obrađen u Zagrebu, umak teryaki dubok je i ukusan, tempure su besprijekorne, tartar od tune drukčiji od svih u Zagrebu. Pojedina su jela zaista autentična, poput nabea koji se, koliko znamo, ne kuha nigdje u Hrvatskoj: nabe je tip guste juhe s dashijem i povrćem, koja u Arigatovoj varijanti sadrži i losos, i koja se dovršava za stolom u maloj zdjeli nad otvorenom vatrom. Pečeni tofu s umakom tsuyu uvjerljivo je najukusniji tofu koji smo probali u Hrvatskoj. Cijene su vrlo prihvatljive za dobro restoransko kuhanje: ništa nije skuplje od 15 eura, a više jela košta manje od deset eura.
Restoran se očigledno loše vodi. Neobično je kad u japanskom restoranu ne možete popiti pristojan sake, a bilo ga je u početku. Vinska lista neprekidno se sužava i to prema lošijim vinima: jučer smo tako primijetili rose jednog slavonskog brenda koji već dvije godine ne postoji, što znači da je neki neodgovorni trgovac Arigatu uvalio stari rose: rosei se kako znamo, moraju piti svježi.
Servis je nekonzistentan: katkad nam se čini da je u petnaestak mjeseci kroz mali restoran prošlo barem deset konobara, od kojih neki nisu znali što restoran prodaje. Bar dvaput nam se dogodilo da smo ušli u Arigato u vrijeme ručka, oko dvanaest, a da u restoranu nije bilo nikoga.
Jelovnik se prerijetko mijenja. Kad imate sushi restoran ne trebate često mijenjati meni, jer sushi, barem u Europi, nema sezonski karakter. No, ako više od godinu dana prodajete posve ista kuhana jela uz samo dva novija, nabe i tunu Tokyo, logično je da i vjernim gostima postanete malo dosadni.
Nadamo se da će Arigatove dobre strane prevladati. Restoran s tako ugodnom hranom i prijateljskim cijenama zaslužuje da preživi.
