Ovih se dana puno govori o međunarodnom istraživanju pretilosti u Europskoj Uniji, koje je pokazalo da su Hrvati najdeblji Europljani: čak 65 posto muškaraca i 35 posto djece prekomjerno je teško. Ovi zaista katastrofalni podaci pokazuju da je kultura hrane u Hrvatskoj strahovito primitivna, dok politika hrane uopće ne postoji. Evo velikog broja činjenica koji to dokazuju.
Prvo, Hrvati se masovno hrane u pekarnicama, što znači da žive od ugljikohidrata; višak ugljikohidrata neizbježno deblja. Drugo, Hrvati u dostavi najviše naručuju masni fast food i jela poput ćevapa koji, kako znamo, u većini slučajeva (Batak i Tvornica pljeskavica Kosta su rijetke iznimke) sadrže više od 40 posto masnoće: višak masnoće neizbježno deblja. Treće, Hrvati masovno kupuju hranu na akcijama u supermarketima: hrana na akcijama najčešće je žestoko procesirana, dakle nezdrava i mrtva. Ili se radi o lošim komadima mesa poput masne svinjetine.
Četvrto, Hrvati ne znaju kuhati, što je vidljivo iz TV emisija poput Večere na selu i raznih segmenata televizijskih magazina, koji sustavno promoviraju najgore kulinarske i nutricionističke navike na svijetu. Peto, Hrvati nikad nisu znali kuhati: u cijeloj hrvatskoj povijesti postoje tek dvije ili tri tradicijske kuharice s civiliziranim receptima; mit o dobrom kuhanju naših baka, prabaka i šukunbaka zaista je samo mit, bez činjeničnog opravdanja. Šesto, Hrvati se pogrešno hrane čak i u restoranima. Brojni hrvatski restorani goste privlače prevelikim, duboko nezdravim porcijama. Nitko tko pazi na zdravlje ne smije jesti u najpoznatijim samoborskim restoranima češće nego jednom u tri mjeseca. A u Zagrebu i drugim dijelovima zemlje , osobito u Slavoniji, postoje i drastičniji slučajevi. Šesto, Hrvati se od djetinjstva uče lošoj hrani; prehrana u vrtićima i školama često podsjeća na zatvorsku prehranu. Ovo je doslovno.
Sedmo, u najmasovnijim medijima poput televizije o hrani se govori neznalački , bez ikakvog razumijevanja gastronomije i nutricionizma. Reality emisije o hrani uglavnom promoviraju trash i neznanje o posljedicama loše prehrane. Osmo, proizvođači hrane u Hrvatskoj redovito imaju trećerazrednu društvenu ulogu; njih se doživljava kao bezube kumeke iz 19. stoljeća. Zemlja koja ne poštuje i ne slavi svoje proizvođače hrane mora se grozno hraniti. Deveto, Hrvatska nema, niti je ikad imala specifičnu, artikuliranu politiku hrane.
Kompletna hrvatska politika hrane i u komunizmu i danas svodila se i svodi na to da razne vlasti, uključujući i Plenkovićevu Vladu, građanima osiguraju što više jeftine svinjetine, ulja, brašna i šećera. Svemu tome treba dodati gotova jela, konzerve i kekse, što sve guraju supermarketi i industrija procesirane hrane. Dakle, vlasti čine građane zadovoljnima tako što im omogućuju da za relativno podnošljiv novac napune hladnjake i špajze najnezdravijom zamislivom hranom. Ali, bitno je da je sve puno. Katastrofalna kultura prehrane i nepostojanje aktivne državne politike prema hrani daju vidljive rezultate. Najdeblji smo u Europskoj Uniji. Krajnje je vrijeme da se hrvatsko društvo ozbiljno suoči s tim debaklom.
