U Kantinonu na rovinjskoj rivi povremeno jedemo skoro pola života. Pamtimo ga iz nekih davnih vremena, kad su se ondje frigale srdele i pilo pivo i otvoreno vino. Jako se dobro sjećamo Kantinona od prije desetak godina, kad je ondje kuhao jedan jako talentirani chef, koji je konvencionalna jela istarskih konoba uzdigao na razinu visoke gastronomske bistronomije. Godinu dana kasnije chefa više nije bilo, a u Kantinonu smo pojeli valjda najlošiji ručak u novijoj povijesti ove jako velike gostionice; kuhinja nije bila kadra čak ni rajčice za salatu narezati na približno jednake komade, a gulaš od boškarina bio je prepun žlundri. Tada je otprilike počeo Kantinonov kvalitativni pad.
U petak iza podneva Kantinon je, međutim, podsjetio na svoja vrhunska izdanja. Prvo, jelovnik je zaista potpuno lokalnog karaktera, s iznimkom dva ili tri jela poput ribeyea, bifteka i svinjskih rebara. Drugo, hrana mimo pisanog menija autentično je sezonska, pa je Kantinon u petak nudio kamenice u nekoliko varijanti. Ožujak je ipak mjesec kamenica. Treće, Kantinon doista poštuje načela dnevnog ulova, pa nam je voditelj restorana odmah preporučio ražu i morsku mačku, koje su tog jutra stigle u restoran.
I četvrto, kuhanje je tehnički iznimno precizno, kompetentno, s puno mjere i dobrog ukusa, što nije lako postići kad se bavite pretežno rustikalnim receptima. Preciznost i sofisticiranost kuhanja osobito je došla do izražaja u jednom od valjda najrustikalnijih morskih jela u Hrvatskoj i šire: hobotnica s krumpirom al forno bila je mekana, snažnog ali čistog okusa, puna mirisa mora, limuna i kapara, koji nije zamaskiran i kontaminiran hrpom češnjaka ii viškom luka kao u 95 posto verzija tog jela na Jadranu ili u Zagrebu. Ispeći elegantnu hobotnicu s krumpirom, podcrtanu tek aromama i okusima kapara i maslinova ulja, prvorazredni je kunst.
Fritura raže bila je perfektno hrskava i minimalistički servirana kako ništa ne bi smetalo delikatnom okusu jedne od najfinijih i najpodcjenjenijih jadranskih riba. Rižoto od kamenica skuhan je klasično, bez pogreške: vidi se da je sadašnji chef radio u Agli Amici. Za predjelo smo, naravno, pojeli puno debelih velikih kamenica iz Limskog kanala. U ovo su doba godine sirove najslasnije, ali i gratinirane i poširane kamenice bile su izvrsne. Ručali smo, dakle, jela izvan glavnog menija, osim hobotnice.
No, glavni je meni također veoma privlačan, osobito sekcija jela iz padele. Na vinskoj karti dalo bi se još dosta raditi, ali pronašli smo Dobravčevu Simfoniju iz 2016. koja nas je ponovo, kao i početkom tjedna na Vinistrinom ručku u Esplanadi, prilično oduševila. Riječ je o neobično ozbiljnom, supstancijalnom i dobro balansiranom oranžu. Vrlo pažljiv i aktivan servis više pripada fine diningu nego konobama. Kantinon, nažalost, ima jedan strukturalni problem koji se ne može riješiti. Kantinonova blagovaonica, smještena u 120 godina staroj kantini s kamenim podom i velikim drvenim bačvama, vjerojatno je najljepša u Rovinju. No, kad se more digne katkad se u restoranu osjeti vonj kanalizacije. Srećom, to se ne događa često, a stolovi u predvorju Kantinona, koji gledaju na rivu, pošteđeni su te neugodnosti. Današnji Kantinon jedno je od najatraktivnijih mjesta za ručak u Rovinju i okolici.
