Kad se bilo što u restoranu promovira kao dnevno jelo, očekuje se da je to jelo napravljeno od svježih sastojaka, koji su tog jutra ili dan ranije došli u restoransku kuhinju. U jako dobrim restoranima, to je zaista točno. U boljim i prosječnim restoranima to je točno za sastojke poput vrlo sezonskog povrća i šumskih gljiva (šparoge, vrganji) i sitne plave ribe i školjki u ljušturama.
Međutim, u skoro svim restoranima, osim onih zaista najboljih i gastronomski najsavjesnijih, jedno dnevno jelo nikad nije napravljeno od svježih sastojaka. Radi se o bezazlenoj dnevnoj juhi. Dnevna juha uglavnom se priprema od ostataka namirnica kojima je istekao rok trajanja. Dnevne krem juhe još su gori slučaj: u njih se umiješa pa izmiksa sve moguće trulo i uvelo povrće od prošlog tjedna, pa se okus prekrije hektolitrima vrhnja za kuhanje.
Dnevne juhe u većini su restorana, ne samo u Hrvatskoj, prije svega prostor za uštedu na sastojcima i za eksploataciju onih namirnica, koje se kuhinja nikad ne bi usudila pokazati gostima. A kad nema ostataka, dnevne juhe najčešće se svode na juhu od pelata ili passate od rajčica, ili na juhu od šampinjona, opet s puno vrhnja za kuhanje, koju konobari prodaju pod krem juhu od gljiva. Načelno govoreći, dnevne bi juhe u većini restorana trebalo izbjegavati pod svaku cijenu.
Ilustracija/ Louis Hansel/Unsplash
