Kralj Kobasa od prvog je dana imao veliku pažnju medija i publike. Nije razlog samo to što ga vodi kuharska TV zvijezda Mate Janković. Viktor Božićević, vlasnik prostora u zagrebačkom Oktogonu gdje je Kralj Kobasa otvoren, idejni začetnik brenda i Jankovićev partner u projektu, uočio je i ispunio potrebu na tržištu.
S obzirom na to da su kobasice jedan od stupova lokalne prehrane i autentični hrvatski street food, zaista je neobično da se u valu zalogajnica koje se toliko otvaraju već netko ranije nije sjetio otvoriti ovakvo mjesto, gdje se kobasice tretiraju kao dobra a ne samo jeftina hrana, gdje je ugodno sjediti i može se dobiti dobro pivo i vino. Svratili smo u Kralj Kobasa jedne hladne večeri kad je grad bio poluprazan, u Oktogonu nije bilo ni uličnih svirača, a u lokalu je sjedio bračni par s malim djetetom. Nismo bili raspoloženi za eksperimentiranje jer jedan od nas baš i ne voli kobasice, a drugi je bio umjereno gladan.
S ulaza u Kralj Kobasa vidi se da je brend pomno osmišljen i pripremljen za franšiziranje ako krene. Interijer je jednostavan i topao s puno drva i crnim tablama s nazivima sendviča, u vitrini je nekoliko proizvoda firme Volim ljuto kobrendiranih s Kraljem Kobasa, istaknuta su craft piva, na ekranu na zidu vrte se slike sendviča.
Interijer je radio dizajner Filip Gordon Frank, vizuale Studio Sudar, slogani “ne budi mrk, omasti brk” i ostali copywriting potpisuje Maro Pitarević. U izjavama uoči otvaranja Mate Janković objasnio je da je ključna stvar za Kralj Kobasa bila organizacija dobavljača mesa i kobasica, među kojima je istaknuo Meat the King i jednog privatnog proizvođača iz Petrinje. Jedina kobasica koja se uvozi je Kralj Thüringena iz njemačke, za sve recepte odgovara Janković.
Konobari su spretni i efikasno su nas proveli kroz relativno bogatu kartu sendviča od sedam kobasica, među kojima su i krvavice, pečenice, češnjovke, prilozi poput prženog krumpira, graha s bučinim uljem i ukiseljenog povrća, variva i sendviči, “rolano prase” i vitello tonnato na primjer.
Naručili smo verziju hot doga Kralj New Yorka (čovjek koji ne voli kobasice) i Kraljicu Zagreba. Sendviči stižu na stol u malim kartonskim kutijama, dovoljno su veliki i kompaktni, lako se jedu, umaci se ne cijede niz ruke. Kralj New Yorka je bio normalni hot dog s ketchupom, dižonskim senfom, majonezom i solidnom hrenovkom od teletine, nikakvo svemirsko iskustvo ali ukusan. Peciva su bila gusta i čvrsta kako treba, ne posebno ukusna, izvana malo suha ali barem nisu postala gnjecava od umaka i dodataka.
Kraljica Zagreba bila je puno bolja od hot doga. Klasična, dobro začinjena pečenica s namazom od čvaraka, kiselim krastavcima, hrenom, dižonskim senfom i lukom. Taj srčani sendvič nestao je vrlo brzo, praćen Zmajskim pivom i u drugoj turi uzeo ga je (i pojeo) čovjek s početka priče koji tvrdi da ne voli kobasice, što tumačimo kao dobru ocjenu. Ipak, pojesti dva sendviča u Kralju Kobasa bilo je pretjerano, prezasitni su za takav pothvat.
Kralj Kobasa nije mjesto s ambicijom da kobasice i meso uzdiže u neke velike gourmet visine, očigledno je cilj dobro pogoditi ukuse različitih gostiju, ponuditi neku solidnu kvalitetu mesa i održati pristupačne cijene, što im dobro uspijeva. Prosječna cijena je 25 kuna, dodatni umaci i prilozi po 10 kuna, osim svijetlog i tamnog Zmajskog toče i Zlatni medvjed i Hoegaarden, za svoj žanr imaju solidan izbor vina, Coronicu na primjer. Trebali bi ipak podignuti kvalitetu kruha i dati malo više karaktera prilozima jer su im okusi bili puno raskošniji dok smo ih zamišljali čitajući jelovnik nego kad smo zagrizli u sendviče.
KRALJ KOBASA
Ilica 5, Oktogon Zagreb
OCJENA +3/5
Kako su recenzenti vodiča The Truffle ocijenili Kralj kobasa, možete pogledati OVDJE
