Prije samo pola godine u Fridi u Kaptol Centru mogli ste pojesti izvrsnu juhu od kestena, raskošnu velutu s brbavicama, vermutom i zelenom jabukom, ručno sjeckani tartar biftek, možda najbolji tartar od tune u Zagrebu, carpaccio od vrganja ili carbonaru s lignjama i slaninom crne slavonske svinje. Frida je bila jedan od najambicioznijih zagrebačkih gastronomskih bistroa.
Danas smo prošli kraj Fride. Na crnoj ploči piše: dnevna juha, bruschette, rižoto kozice. Dakle, više jela opće prakse tipična za zagrebačke zalogajnice srednjeg ranga.
Kako je, pobogu, restoran koji je na meniju imao velute s brbavicama i carpaccio od vrganja prešao na “dnevnu” juhu, bruschette i “rižoto” s kozicama?
Vrlo jednostavno. U Fridi je lani kuhao Marko Jantolek, ambiciozni, talentirani i tehnički iznimno kompetentan chef. Gospodin Jantolek nedavno se preselio preko ceste, u Baltazar, a njegove komplicirane menije teško je replicirati. Fridin poučak pokazuje što se dešava s gastronomskim restoranom kada ga napusti ozbiljan chef.
Svaki vlasnik restorana to mora imati u vidu, kada zapošljava chefove poput Jantoleka i kada odobrava njihove menije, koji se katkad baziraju na visokom food costu. S tim da moramo priznati kako ni Jantolekovoj, gastronomski zaista uzbudljivoj verziji Fride, restoranu nije išlo osobito dobro.
Fridin prostor, bez prozora, iza kafića naprosto je klaustrofobičan. Zaista ne znamo kako ondje napraviti popularan i uspješan restoran.
