Čokolaterija San Ginés je madridska znamenitost. Najstarija churreria i čokolaterija u Madridu, povijesno mjesto po kakvima je Madrid poznat. San Ginés je i najslavnija čokolaterija u Madridu. Zbog sposobnijih predaka ili zbog genijalne lokacije u fizičkom epicentru grada između trga Puerta del Sol i Teatra Real, ili zbog genijalnog servisa i dobre čokolade koja se servira u pravom španjolskom stilu, gusta, mračna i vruća, San Ginés je jedina povijesna čokolaterija u Madridu koja se proširila na tri uličice, dvije terase i nekoliko zgrada.
Velik dio popularnosti San Ginés može zahvaliti i svojoj radnoj etici. Otvoreni su, naime, baš svaki dan, 24 sata. U bilo koje doba dana i noći kod njih ćete dobiti šalicu vruće čokolade i odlične churrose, dugačke, tanke, slankaste i prhke. U nekim dijelovima Španjolske od Andaluzije do Madrida tradicija su i kraće, masnije, mekše varijante porras, rasprave o razlikama i nazivima churrosa i porrasa su naravno beskrajne i ne znamo dovoljno da bismo ulazili u njih.
Ono što je nesporno jest da je San Ginés autentična madridska institucija, puna energije i toliko omiljena i poštovana da nemaju wall of fame nego čitave unutarnje i vanjske zidove prekrivene crnobijelim fotografijama španjolskih vedeta, umjetničkih velikana, nogometaša i globalnih celebrityja uključujući, naravno, i Anthonyja Bourdaina koji im je epizodom u No Reservations produljio ionako česte redove pred vratima.
Red pred San Ginésom ne treba vas obeshrabriti jer imaju najbolje organizirani i najbrži servis od svih sličnih mjesta na kojima smo bili. Konobari u bijelim kutama s početka 20. stoljeća mimoilaze se noseći visoke tornjeve tanjura punih churrosa i šalica iz kojih se dimi vruća čokolada. Stariji gospodin na raskršću dviju uličica zadužen je za strategiju i taktiku rasporeda gostiju koji žele sjediti na terasama, a ako vam se ne da čekati možete naručiti čokoladu i churrose za van, što ćete dobiti za ravno 60 sekundi.
U brendiranom papirnatom škaniclu dobit ćete šest toplih churosa, a u kartonskoj šalici kipuću čokoladu koja vas neće opeći jer misle i na to. Uzmite churrose i čokoladu, sjednite pod madridsko sunce na klupicu na nekom od spektakularnih trgova u blizini ili naprosto na putu u hotel svratite u 3 ujutro na uspavljivanje slatkim nakon izlaska.
Danas masovna ulična hrana i simbol španjolskog gastronomskog temperamenta, churrosi su u Španjolskoj postali popularni negdje u 18. stoljeću kao desert bogatije klase. Umakati churrose u vruću čokoladu bilo je pitanje stila, svojevrsni znak kozmopolitizma. Churrosi su varijanta duboko prženog masnog tijesta od vrlo jakog brašna, vruće vode i soli, tehnike koju mnoge južnoeuropske kuhinje pripisuju Kinezima, a čokolada jedan od najvažnijih centralnoameričkih doprinosa europskoj civilizaciji. Mnoge churrerije u Španjolskoj poznate su i po buñuelosima, srodnicima fritula. I San Ginés se, otkad je otvoren 1894. predstavlja kao churreria i buñoleria.
San Ginés je nazvan po prolazu kraj crkve posvećene Sv. Ginesu, polulegendarnom svecu iz Cartagene. Samo što prolaz sada češće prepoznaju po muralu osnivača čokolaterije. Kad je tek otvoren krajem 19. stoljeća, San Ginés je bio zanimljiv kao diskretno mjesto skriveno u pokrajnjoj uličici. Postao je okupljalište živopisne madridske boemske i umjetničke zajednice. U kaotično vrijeme Druge republike San Ginés je postao epicentar gradskog života, jer je bio jedini lokal u Madridu u kojemu se kasno navečer moglo pojesti nešto vruće i svježe. Na koncu, ulaz u San Ginés praktički je naslonjen na Teatro Eslava, legendarno madridsko kazalište-klub, iz kojeg se ne može izići da se ne prođe kroz oblak mirisa vrućih churrosa i čokolade.
San Ginés je bio toliko važan toponim za madridske umjetnike da su ga zvali buñoleria modernista, a Ramón del Valle-Inclán, jedan od važnijih i najradikalnijih španjolskih dramaturga početka 20. stoljeća upisao ga je u dramu Boemska svjetla, tragičnu priču o siromašnom umjetniku Maxu Estrelli, kritiku društva iz vremena Restauracije.
Danas je San Ginés, naravno, turistička atrakcija, povijesni lokal koji zapošljava desetke Španjolaca i imigranata i svaki dan osim stranaca ugošćava puno lokalaca i ljudi iz cijele Španjolske koji dolaze u Madrid vikendom. Još uvijek sve rade po tradicionalnim receptima i ne podilaze modernim ukusima. Churrose rade “a hombro”, istiskujući ih kroz starinske metalne kalupe u vruće maslinovo ulje, nimalo jednostavnim procesom koji zahtijeva preciznost u svakom koraku, uključujući točan izračun količine churrosa koji se prže od jednog batcha tijesta.
Cijene su prijateljske, šalica čokolade i škanicl sa šest churrosa za van koštaju 5 eura. Prodaju i par modernijih varijanti čokolada s okusima, čaj, kavu, sladolede, praline, čokoladu u prahu za van. Zanimljivo je da se San Ginés prije nekoliko godina prokušao transplantirati u Tokio, u Shibuyu, ali brzo se zatvorio, dok je puno logičnije širenje u Miami uspjelo i tamo još rade kao moderno uređeni takeaway. San Gines je otvorio i u Meksiku i Kolumbiji. Planiraju se i dalje širiti.
